Peti dan hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj
I jutros su hodočasnici ustali jako rano, već u 4.30, kako bi izbjegli najveće vrućine i prešli što veći broj kilometara. Do podneva su propješačili dionicu od Jastrebarskog preko Jaske do Rakitja.
S obzirom da je danas nedjelja, trebalo je predvidjeti kako i gdje stići na jutarnju nedjeljnu misu. Najbolje je odgovaralo zaustavljanje na misi u Kerestincu, u crkvi sv. Križa, koju je predvodio župnik vlč. Dragutin Bubnjar. I na ovoj je misi uobičajeno pročitana Molitva vjernika, sastavljena za ovo hodočašće, a vlč. Bubnjar je prije blagoslova pozvao hodočasnike da predstave svoj hod i udrugu. To je učinila Mateja Šporčić.
Prijepodnevna dionica puta završila je u Rakitju gdje su hodočasnike dočekali članovi Športsko-ribolovnog društva Rak i članovi Udruge branitelja 151 br. Samobor. U idiličnom ambijentu uz jezero, u kući ŠRD Rak, proveli su popodnevno vrijeme predaha uz ukusan ručak, odmaranje i osvježavanje uz jezero.
Kad je došlo 17 sati, bilo je vrijeme za nastavak hoda od preostalih 10 kilometara do današnjega završnog odredišta, do Ivanca Bistranskog. Tamo je hodočasnike dočekao ljubazan tim članova DVD-a koji su im osigurali smještaj u Vatrogasnom domu, a prije toga su ih odvezli svojim kućama na tuširanje (jer u DVD-u nema tuševa). Devedeovci su pripremili i večeru na kojoj su im se pridružili brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić i nekoliko župljana Brinja.
Upitali smo Mateju Šporčić (našu izvjestiteljicu o tijeku hodočašća) je li danas bilo malo lakše pješačiti s obzirom da su pokušali izbjeći najgoru vrućinu u sredini dana.
- Jutarnje pješačenje je uvijek lakše od popodnevnog jer smo odmorniji, nije još prevruće, a u mislima, između ostalog, prebiremo i zanimljivosti prethodnoga dana, poput zanimljivo izrađena Isusova kipa kod kojeg smo se i fotografirali, podignutog na inicijativu Udruge policije branitelja Jastrebarsko, a prema idejnom rješenju vlč. Zlatka Suca. Puno smo već toga na putu vidjeli, ali nemamo sada vremena sređivati dojmove. Zadnjih popodnevnih 10 kilometara danas bilo je jako naporno, ponajviše zbog visoke temperature, a onda i zbog ozlijeđenih nogu. Sve u svemu, i dalje nosimo radostan i veseo duh i ništa nas ne može pokolebati, odgovorila nam je Mateja.
Hodočasteći peti dan, naši su hodočasnici na osobit način promišljali i molili za sve prognane, napuštene i bolesne ljude, općenito na sve ljude koji žive na rubu ljudskog dostojanstva. Sutra će se kroz trpnju svojih koraka posebno u molitvi sjetiti svih onih koji su mnogo trpjeli u svom vremenitom životu.
M.K.G.