ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Uređuje se raspelo-križ na Poljicima

Kad se vrijene ruke slože sve se može, jedan je od lijepih primjera udruživanja mještana Poljica koji uređuju Raspelo - križ kod Ostovićeve kuće. Kako je križ drven i takav je u zemlji duže godina bila je potrebna hitna sanacija da se isti ne sruši. Desetak muškaraca koji tu u blizini stanuju i žive organizirali su se i uhvatili jučer posla oko sanacije postolja koje je strunulo. Dečki su privremeno uklonili križ, iskopali temelj, popravili drveni dio križa, isti zaštitili farbom, postavili metalno postolje u koje se postavili križ natrag. Danas će isti križ biti prefarban novom bojom i time zaštićen za narednih desetak godina.

Na sadašnjem križu u drvetu uklesana je godina 1958, a stariji mještani kažu da je na tom mjestu križ od uvjek. Hvale vrijedna akcija mještana Poljica i poticaj ostalima da u svojim mjestima i selima na raskrižju puteva gdje su se nekada postavljali križevi sa Spasiteljem iste obnove. Križ u svakom selu je slavljenja Boga, molitve, duhovne okrjepe i utočišta.

Prolazeći kroz sela i zaseoke naše Gacke doline, namjernik ne može proći, a da ne primjeti brojna raspela podignuta uz puteve, puteljke, na raškršćima i zidovima kuća.U prijašnja vremena, dok su se ljudi više kretali pješice, često se pred njima mogla primjetiti grupica težaka u kratkome odmoru i molitvi na putu do njive ili šume.

Kroz dan, u dnevnoj žurbi, prolaznici bi se samo naklonili Raspetom, a muškarci skidanjem kape u hodu pozdravljali supatnika. U predvečerje pak moglo se vidjeti težaka naslonjena na motiku, kosu ili neki drugi alat kojim se služio u cijelodnevnom radu na polju, sa šeširom u ruci uronjenog u razmišljanje pred Raspetim. Bilo je to mjesto kratkog tjelesnog odmora i duhovne okrepe prije dolaska u svoj dom, gdje su ga očekivala gladna usta brojne dječice te gladno blago u štali koje je prije počinka još trebalo namiriti. Raspeti se doživljavao kao jedan od mješetana pred kojim se nije moglo ništa skriti ni zatajiti, a isto tako nije se moglo od njega otiči neutješen. U zahvalu za primljena dobra nikad se nije dogodilo da je križ ostao zaboravljen i neuređen a pogotovo za neki od blagdana. I prvo proljetno šumsko cvijeće našlo je mjesta pred likom Raspetog, a iz vrtova bi se prvi rascvali cvijet odnosio pred križ.

Raspela i okoliš i danas uređuju vlasnici, nasljednici ili okolni mještani. Pojedina su, na žalost zapuštena, a brigu o njima nitko ne vodi te se namjernik pred njima osjeća vrlo nelagodno. U novije vrijeme neka su obnovljena, ali vrlo nestručno te više ne odišu onom ljepotom, skladnošću i smirenošću kao kad su bila podignuta.

Brojač posjete:
30373
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016