Danas, 16.listopada, 29.nedjelja je kroz godinu ujedno i Misijska nedjelja u našoj župi. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi, u 11 sati predvodio je i propovijedao župnik mons.Tomislav Šporčić.

U svojoj propovjedi župnik je protumačio današnje Evanđelje po Luki "Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu".

Nekad dobijemo ono što nam je potrebno bez molitve. Nekad dobijemo ono što nam je potrebno poslije jednostavne i kratke molitve. Nekad trebamo biti strpljivi i čekati da Bog usliši naše prošnje. Dok iščekujemo Božji odgovor nerijetko se pitamo: “Koliko dugo moram moliti i koliko dugo moram čekati?” U našem životu suočavamo se s neprijateljima koji se javljaju u različitim oblicima. Borimo se protiv vlastitih slabosti i propusta kojih se sramimo, borimo se protiv bolesti koja život ponekad čini nepodnošljivim, borimo se protiv zla i mržnje koji razaraju radost života u nama i među nama, borimo se protiv sila koje zagorčavaju život pojedincima i narodima.Treba samo biti uporan i strpljivo čekati na Božji odgovor. Ako naše prošnje nisu uslišane, i ako je to sve što očekujemo od molitve, onda će molitva, prije ili kasnije, postati dosadna i jednolična. U tome slučaju, ona postaje gubitak vremena, a ne punina vremena. Molitva nije samo obraćanje Bogu i iznošenje naših želja i potreba. Molitva je razgovor s Bogom. Razgovor nije moguć ako Bog ne govori i ako ne slušamo Božju Riječ koja nam objavljuje njegovu volju i plan za naš život.Molitva nas, poput Svetog pisma, nadahnjuje da rastemo u vjeri i da budemo sposobni činiti dobra djela. Bez molitve kršćani su kao ribe na suhom - napola živi i bespomoćni, prepušteni silama ovoga svijeta. Zato ne valja odustati od molitve. Pozvani smo da molimo i u dobra i u loša vremena, kad je život lijep i kad je život težak: “U molitvi ustrajte, bdijte i zahvaljujte!”

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor a za orguljama bila je s.Ljubomira Lešić.

Današnja sva milostinja koja je skupljena na svetim misama ide za naše misionare.

--------

Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.

Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.