Danas, 16.siječnja, drugog dana priprave za proslavu Sv.Fabijana i Sebastijana u župnoj crkvi u 10 sati bila je prigoda za Svetu ispovijed, a u 11 sati bila je sveta misa za stare, bolesne i nemoćne koju je predvodio i propovijedao don Mihovil Kurkut, redovnik-selezijanac iz Zagreba.

Iako je hladno i pada lagani snijeg u crkvi se okupilo relativno malo vjernika. Ili ljudi nisu bolesni, ili se boje smrti ili ne razumiju sakrament bolesničkog pomazanja. 

Sakramenat se nezgodno nazivalo posljednje pomazanje. Ljudi su ga zato odgađali što dalje, pa bi ga primili zaista pri kraju, često bez svijesti. Iza njega su redovito umirali. To je još više povećalo strah od njega, da je zaista “zadnje”. A kako se vidi iz riječi sv. Jakova, da će “molitva vjere spasiti nemoćnika, Gospodin će ga podići…” taj sakramenat nije samo privilegij umirućih nego je dan za zdravlje duše i tijela.

Kada se ovaj sakrament može primiti i koliko puta?

Bolesničko pomazanje nije samo za one koji se nalaze u zadnjim trenucima života, koji umiru. Ono je prvenstveno predviđeno za TEŽE bolesnike, zatim prije ozbiljnijeg kirurškog zahvata (operacije), ali i vidne staračke nemoći. Tek na zadnjem mjestu spominjemo i trenutak umiranja. Dakle, ovo nije "zadnja pomast" kako mnogi misle, nego "bolesničko pomazanje". Brojčano ograničenje za primanje ovog sakramenta ne postoji. Crkveni propisi kažu da se ovaj sakrament može ponoviti ako bolesnik koji je jednom primio pomazanje ozdravi, a onda nastupi neka nova bolest. U tijeku iste bolesti, sakrament se može ponoviti ako nastupi pogoršanje bolesti.

Veliko je djelo kršćanske ljubavi omogućiti bolesniku ili umirućoj osobi susret s Isusom u sakramentu Bolesničkog pomazanja. Pozovite svećenika umirućoj osobi dok je ona još u svijesti da se može dostojno ispovijediti i primiti Svetu Pričest.

/ ib /