KUTEREVO - Euharistijsko slavlje na blagdan Gospe Karmelske, zaštitnice župe Kuterevo kod Otočca, u nedjelju 16. srpnja, bilo je povijesno i jedinstveno jer je dodatno obilježeno proslavom zlatomisničkoga jubileja - 50 godina svećeništva i „mlade maše" mons. mr. Tomislava Šporčića, otočkoga župnika i dekana te generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije, u njegovu rodnom mjestu. Slavlje je počelo procesijom iz župne crkve, u kojoj su, uz mnoštvo vjernika, sudjelovali članovi KUD-a „Dangubice" iz Kutereva, koji su nosili sliku Presvetoga Srca Isusova i novoblagoslovljenu sliku Sv. Roka, suzaštitnika župe, koju je za to slavlje svojoj rodnoj župi darovao mons. Šporčić, a koje su do Drugoga vatikanskog sabora stajale na pokrajnjim oltarima. Prije misnoga slavlja, u kojemu su koncelebrirali vlč. Mario Vazgeč, župnik Kutereva i Krasna, vlč. Mile Rajković, župnik Švice, don Anđelko Kaćunko, župnik Kompolja, i vlč. Šimo Božić, župnik Cvitovića, također je blagoslovljena nova ispovjedaonica. Nakon uvodnoga pozdrava i čestitke jubilarcu domaćega župnika Vazgeča, uime župljana Kutereva mons. Šporčića čestitkom u vlastitim stihovima pozdravila je Josipa Rončević.

U propovijedi, koja je bila protkana dirljivim i vrlo emotivnim sjećanjima iz vlastitoga djetinjstva i mladosti, zlatomisnik Šporčić najprije je podsjetio na izvore i povijest štovanja Gospe Karmelske, od Palestine do Kutereva. Potom je izrazio zahvalnost Bogu za „polustoljetno služenje s Božjim darom koji mi je Gospodin udijelio da mogu drugima služiti - posebno pod vidom dara sv. mise, euharistije, koji je najveći dar svakom čovjeku svih stoljeća do konca svijeta, pa i onima koji taj dar ne poznaju niti ga prihvaćaju." U nastavku homilije mons. Šporčić govorio je o misteriju svećeništva, istaknuvši da je „svećenik i sam sebi tajna" te „osjeća neku bojazan kada se pokuša spoznati iznutra, jer je svjestan da u njegovoj siromašnoj osobi postoje ponorne dubine i vrtoglave visine koje, ne samo svojom pameću, nego ni očima vjere ne uspijeva spoznati do kraja." U tom smislu propovjednik je za svećenika slikovito rekao da je on „čovječanstvu prozor otvoren prema nebu", pri čemu njegov poziv ostaje velik i otajstven čak i onda kada se „prozorska stakla zaprljaju" odnosno „kolikogod se mnogo mrlja i slabosti nakupi u njegovu životu, u svećeniku odolijeva i proživljava pozornost koja omoguće Bogu i čovjeku da se u njemu susretnu". Jer svećenik je, naveo je mons. Šporčić riječi jednoga pisca, „kao zdenac koji se nalazi na sredini sela, nagrižen vremenom, ali bogat čistom vodom zbog dalekog izvora koji ga hrani". Zbog svojega poslanja svećenik ne pripada sebi, on mora biti čovjek molitve i žrtve, on je čovjek boli, ali i čovjek radosti – naveo je propovjednik nekoliko temeljnih karakteristika svećenika – „jer on produljuje Krista i nitko nije sretan kao on" zato što „omogućuje susret između beskrajne tajne Boga i tajne koja se skriva u ljudskome srcu", a to je otajstvo koje ni svećenici ne mogu razumjeti u potpunosti. Naime, riječ je o „otajstvu koje zapanjuje i očarava i anđele na nebu, jer svećenik nije drugo nego Krist koji svojim bogatstvom prebiva u siromaštvu jednog čovjeka", naglasio je na kraju mons. Šporčić, pozvavši vjerni narod da moli za svoje svećenike i za nova duhovna zvanja, jer to je presudno za budućnost našega naroda.

Na kraju misnoga slavlja, koje je pjevanjem vodio zbog mladih iz Otočca VIS „Trinitas", a kao poslužitelji asistirali su bogoslov Marko Grčević i sjemeništarac Kristijan Pajdaković, pozdrav i čestitku jubilarcu uime ŽPV Otočac izrekla je vijećnica Mateja Posavi. Potom je svečar mons. Šporčić svoje goste i brojnu rodbinu počastio ručkom u mjesnom Vatrogasnom domu, gdje je mnogima koji su pomogli u organizaciji njegova dvodnevnoga slavlja darovao svoju knjigu „Poziv, poslanje i služenje", koju je kao zbornik prigodom pedeset godina njegova svećeništva priredio dr. Ivan Šporčić.

( ika )