Na prvi dan Svetog trodnevlja – Veliki četvrtak u župnoj crkvi u Otočcu slavili smo svečanu euharistiju – misu Večere Gospodnje. Na misi su sudjelovali članovi Župnog pastoralnog vijeća koji su ujedno predstavljali i apostole u obredu pranja nogu, veći broj ministranatau , članovi velikog pjevačkog zbora pod vodstvom s.Ljubomire Lešić i prof.Branke Bernardi za orguljama, krizmanički kandidati i dio prvopričesničkih. Prisustovao je veći broj i svih drugih vjernika, posebno onih koji su redovitiji u crkvi. Njima je i jasnije da je Sveto trodnevlje slavlje vazmenog otajstva. S Velikim četvrtkom počinje proslava upravo tog Otajstva koje se u liturgiji slavi do svetkovine Duhova.

Misu u 18,30 sati predslavio je mons.mr.Tomislav Šporčić, dekan i župnik u suslvalju s don Jurom Ladišićem, pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne. Na početku mise župnik je naglasio ustanovu Euharistije i Svećeničkog ređenja. Pozvao je prisutne da se posebno mole i za svoje svećenike.

Isusova ljubav prema svojima je služenje. Spušta se do prašnjavih nogu svojih učenika i pere ih. Tako im izravno pokazuje što znači ljubiti. Tko ljubi, taj služi. Tko ljubi, taj drugoga čini ljepšim. Čisti ga. Želi da se drugi pokaže u najboljem svjetlu. :Ljubiti znači uložiti truda da drugi bude bez prašine. Tko ljubi, ne optužuje i ne svaljuje na drugoga nečistoću. Sasvim suprotno! Čisti ga. Njegove noge, njegov glas, njegov ugleg - kazao je župnik u propovijedi. Poslije se pristupilo obredu pranja nogu, tako je župnik oprano noge dvanaestorici "apostola" - gdje su bili muški članovi župnog pastoralnog vijeća, te nekoliko uzornih vjernika muškaraca.

Pranje nogu o čemu se govori u evanđelju dokaz je ljubavi do kraja, do punine, djelo ljuabvi koje Petar doživljava kao nešto posvema nedopustivo, sve je izvrgnuto naglavce. No, upravo to što je za običnu ljudsku (Petrovu i našu) pamet krivo i neshvatlajivo, jest ono jedino i potupuno pravo: svaki treba dopustiti da se to najprije njemu samom dogodi i to upravo onako kako to Gospodin Isus čini u svojoj ljubavi od koje se veća ne može zamisliti.

Na Misu su djeca donjela kutijice od Karitasa u koje su skupljali novčanice i kovanice u vrijeme Korizme a koje su stavili u jednu posebno ukrašenu košaru, a koji novac će župnik predati u Karitas biskupije za osobe u potrebi.

Na kraju Mise bilo je Euharistijsko klanjanje pred Presvetim Sakramentom, molitva i pjesma ( bez orgulja). Na kraju okupljeni vjernici razišli su se u tiši iz Crkve.

Poslije Mise župnik je simbolički primio "apostole" koji su bili u obredu pranja nogu u župni stan, gdje je bila večera i kraće druženje - razmišljanja.

(ib)