Proslava blagdana Sv. Jeronima u Risiki na otoku Krku
U ponedjeljak, 30. rujna 2019. redovito svake godine proslavalja se spomendan Sv. Jeronima u čitavoj Crkvi. Župna crkva i župa na Risiki taj dan slavi svoga zaštitnika. Župnik iz Risike, mons. mr. Zvonimir Seršić, koji je i kancelar Krčke biskupije bio je u Otočcu u tjednu Sv. Fabijana i Sebastijana kad je predvodio trodnevu pripravu za naše suzaštitnike i dan Grada u Otočcu. Tada je još pozvao župnika otočkog da bude njegov gost i predvoditelj slavlja za proslavu Sv. Jeronima u Risiki. To je tako i bilo pa sam u ponedjeljak, nakon proslave Sv. Mihovima u Dabru, pošao u Risiku. Risika je malo selo koje se nalazi na istočnoj strani otoka, u unutrašnjosti (1,5 km od mora). Od općinskog središta Vrbnika je udaljena 6,2 km, od Krčkog mosta je udaljena 26,8 km. U blizini Risike nalazi se uvala i plaža Sveti Marak koja je jedna od rijetkih pješčanih plaža na otoku.
U Risiki svečana Sv. Misa bila je u 10,30 sati. Put do Risike nije tako daleko. Do krčkog mosta vozi se relativno brzo i znam dobro taj put. No, od Omišlja pa do Risike nije bilo tako jednostavno. Cesta je s mnogo zavoja, rakrsnica gdje nisi siguran kuda treba ići pa je potrebno pitati. I tako se zadržiš, pa sam već strepio da ću zakasniti. Pred crkvom u Risiki župnik je stajao i vrtio po mobitelu. Pomislih sigurno želi mene zvati, pa ja odmah svirnem da me vidi da sam tu. Nije bilo druge nego odmah u sakristiju. Bilo je već 10,15. Sakristja je već puna svećenika (njih desetak) koji se oblače za misu. Sve su to stari znanci, pa se čovjek lijepo osjeća kad dođeš među one koje znadeš još iz mladih dana, a duže ih nisi vidio. Kratki pozdrav svima, slušaš upute što ih domaćin govori dok se ujedno oblačiš za misu.
Župnik ističe da je Sv. Misa svečana. Sve se pjeva. Nosi se kadionica. Ulaz je svečan, okolo crkve na glavna vrata. Na ulazu odmah primjećuješ da sav narod pjeva. Orguljašica - časna sestra Monika iz Baške svira, u društvu joj je bila i č.s. Blaženka Bobaš iz susjedne župe Dobrinj, svi prisutni kao jedan uključuju se pjevanjem. Čovjek srednjih godina čita čitanje i suvereno i očito s dobrom praksom pjeva pripjevni psalam. Jedana od mladih žena čita drugo čitanje. Nema djece. Jer je radni dan pa su u školi.
U homiliji sam govorio o Sv. Jeronimu. O njemu se može zaista puno toga reći. On je veliki svetac, te osobujna ličnost. On njemu je toliko toga napisano i on je puno napisao. Živio je na Istoku i Zapadu. Pokazao svoju ljudkost i veliku duhovnost. Sv.Jeronim preveo je Sv. pismo s hebrejskoga i grčkoga na latinski jezik i taj službeni popularni pučki prijevod, poznatiji kao Vulgata, na kojemu je radio dobar dio svoga života, u uporabi je sve do danas i po njemu je postao poznati diljem svijeta. Taj njegov prijevod ostao je kao najbolji i važeći u Crkvi sve do II. Vatikanskog sabora. Čovjek koji na svoj način pripada tadašnjem, čitavom poznatom svijetu, a s svojim korjenima s naših prostora. Dolazi iz mnjesta Stridon za kojeg je uobičajeno mišljenje da je to bilo u Dalmaciji (Oprosti mi Gospodine jer sam dalmatinac) iako, posebno u zadnjim istraživanjima čini se prevladava i znanstveno dokazivanje da je to bila Štrigova u Međumurju. On je u svakom slučaju dio hrvatskoga, cjelokupnog povijesnog identiteta, kaže jedan od najboljih poznavalaca svetih otaca prof. dr. Ivan Bodrožić. Hrvati su ga častilili kao svoga, te su se njime ponosili. O tome svjedoče brojne crkve podignute u njegovu čast diljem Hrvatske i u krajevima gdje su se Hrvati naseljavali. Stoljećima je vladalo uvjerenje kako je Jeronim Hrvatima podario glagoljicu kao njihovo pismo, te su nedavno u Rimu priređeni Dani hrvatsko glagoljaške baštine, znanstveni skup i izložba, postavljena je i hrvatska spomen-ploča u bazilici Sv. Petra. Otac hrvatske glagoljice.
Sv. Jeronim može biti uzor svima, a napose mladima. Cijeloga svoga života on se trudio oduševiti mlade ljude za dosljedno življenje vjere i za vjenost Kristu. A poznavnje Sv. Pisma postavio je kao uvijet poznavanja Krista. Bez Krista i bez vjere sve je nedostatno. Jeronim je isticao dubinu Božje objave koja našu riječ ispunjava dubinom Riječi - Krista, bez kojega bi pismnost ostala samo praznoriječje, kako reče dr. Bodrožić.
Na sv. Pričest, čini mi se da su prstuipili svi prisutni. Na kraju župnik je kratko izreko zahvalnost prisutnima, kao i predvoditelju te sve pozvao na kratko druženje i čašenje pred Crkvom.
Vrijedne gospođe nudile su kolačima i pićem. A svećenici su nakon toga pošli na zajednički ručak kod kojeg je bilo vremena za razgovor i uočavanje načina ovakvih proslava u raznim krajevima naše domovine. Ostat će mi ovo u lijepom pamćenju. Varietas delectat! - Različitost veseli. Pa i ono što je isto u drugom kraju i s drugim ljudima postaje zanimljivije.
Neka Sv. Jeronim bude zaštitnk ljudi u Risiki ali i u čitavom našem narodu gdje se on toliko slavi i za koji On ima toliko značenje.
/T. Šporčić/
.png)
