Dana, 06.listopada na 27.nedjelju kroz godinu na središnjoj misi u 11,00 sati kršten je Borna Bukovac od oca Gorana i majke Ivane rođ.Dubravčić, obred krštenja predvodio župnik msgr. Tomislav Šporčić. Na misi je bio i autobus vjernika KUD Vinac iz Stankovaca. Euharistijsko slavlje animirao crkveni zbor Sv. Cecilija a za orguljama s. Ljubomira Lešić.

Vjera, nevjera. Manjak vjere. Slaba vjera. Čvrsta vjera. Vjeruj mi! Zašto mi ne vjeruješ? Nemam povjerenja u njega, u nju. Prokockali su moje povjerenje. Sve su to izreke koje često slušamo ili sami izgovaramo.
Zašto nam ljudi ne vjeruju i zašto mi drugima ne vjerujemo? Zašto nas nagriza crv sumnje? Očito su krive obje strane i ona moja – naša i ona druga. To je vjerojatno zato što nismo uvijek bili vjerodostojni, odnosno drugi su i druge smo lagali, nismo mogli ili nismo htjeli održati obećanje i od tada sve prihvaćamo sa zrnom sumnje i nepovjerenja. Naravno da ima ljudi koji drže do sebe, do svoje riječi, koji su stvarno ljudi s karakterom. Nažalost, ima i onih drugih. I ne samo u politici, u predizbornim kampanjama kada nam se svega i svačega servira, nego i u normalnom, svagdašnjem životu u kojem se šire podvale, poluistine, laži, ogovaranja.
Naravno da se pitamo kako povratiti izgubljeno povjerenje. Što činimo da među nama zavlada povjerenje, da vlada istina. Koliko se mi kao kršćani trudimo u društvu, u politici, na radnom mjestu da zavlada ona dobra ljudska i kršćanska klima. Kao kršćani pozvani smo mijenjati svijet i to na bolje. Ali, svijet se mijenja samo ako sebe mijenjamo i to je jedino što možemo promijeniti. I samo smo za to odgovorni.
Toga su bili svjesni i Isusovi apostoli. Ali vidjeli su da im nedostaje vjere. Imali su oni znanja, ali vjere je nedostajalo. Zato učenici mole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Fenomen vjere zaokuplja svakog čovjeka, kako vjernika tako i nevjernika. Što je vjera? Vjera nije znanje, nego povjerenje. Vjera je potpuno predanje. Vjera je nadasve Božji dar iz ljubavi.

(i.b.)