Danas na četvrtu korizmenu nedjelju, susrećemo se u prvom čitanju s izvješćem o izboru kralja Davida, a u odlomku iz Ivanova evanđelja nam se donosi izvještaj o izlječenju slijepca od rođenja. Teško je ne primjetiti kako se i jedno i drugo čitanje bavi vidom i gledanjem.

U prvom čitanju (1 Sam 16.1b.6-7. 10-13) opisuje se iznenađujući Božji izbor kojim David, seljačko dijete, pastir, najamlađi od Jišajevih sinova biva pomazan za kralja i postaje njegov najpoznatiji vladar. Bog po proroku Samuelu naglašava kako on ne gleda kako gleda čovjek. Bog vidi i gleda drugačije. Božji  pogled seže dublje od izvanjskoga izgleda. On gleda srce čovjeka. A Evanđeoski odlomak (Iv 9.1 -41)  o ozdravljenju slijepca od rođenja ima prilično tužan završetak. Umjesto osjećaja radosti zbog čudesnog izlječenja među religioznim rođama je zavladalo neprijateljsko raspoloženje i tvrdoglavo odbijanje te činjenice. Štoviše, još tužnije što unatoč dokazima i potvrdama da je Isus učinio dobro slijepom čovjeku njihov stav biva sve tvrdokorniji i neprihvaćanje sve očitije.

Ozdravljenje slijepca jedan je od znakova dolaska Mesije, kako je prorokovao Izaija. Međutim farizeji izbacuju iz religiozne zajednice slijepca koji je ozdravio, iako je on znak mesijanskjog pohoda. No, Isus ga traži i otkriva mu svoje ime. Donedavni slijepac ga tada vidi, prepozunaje ga kao spasitelja i povjeruje u njega. Isus kori farizeje zbog njihova stava i stvaraju u sebi predrasudu da znaju i gledaju, a upravo su predrasude uzrok njihove sljepoće.

I jedno i drugo čitanje donosi primjer nutarnjih stavova prema Bogu. Prorok Samuel shvaća da jedino Bog bira  i postavlja kraljeve i to s dubljim uvidom nego što je ljudski. Samuel prihvaća Božju mudrost koja mu se očitovala. U evanđelju vidimo supratan postupak: odbijanje i ne prihvaćanje znaka Božje ljubavi. Sve to poprima prilično patetičan prizvuk jer se radi o neprihvaćanju odbijanju očitih i dokazima potvrđenih činjenica, nedostatak temeljne otvorenosti i poštenja vidjeti stvari i događaje onakvima kakve one stvarno jesu.

Prečesto smo svjedoci, kako u vlastitom ponašanju tako i u ponašanju drugih ljudi, kako smo sumnjičivi i kako se povodimo vlastitim interesima koji se temelje na zvisti, zlobi, prijetvornosti i lažima. Isto tako možemo primjetiti da su tek oni koji nemaju vlastitih interesa i koji su sposobni priznati vlastite pogreške, kao što su to u Isusovo vrijeme carinici i grešnici, sposobni prihvatiti i Božju istinu. Korizma je vrijeme uviđanja stanja naše duše i našega srca. Ono je potrebno radi  čišćenja - obraćenja. SItuaciju u kojoj se svi nalazimo zbor koronavirusa, pa i potresa nemojmo pripisivati Božjoj kazani. Radije to shvatimo kao vrijeme milosti gdje nam Bog na osobiti način daje mogućnosti i vremena da dođemo k sebi, ali to je i najbolji put da se vratimo i Bogu koji će nam najbolje pokazati put. Jer daje vid svakom čovjeku koji ga za to moli iz vjere u Njegovu spasiteljsku svemoć. Ne bojimo se i ove korizme ispitati svoju vjeru i svoje vjerničke stavove. Ako su ispravni, blago nama, ako su pak krivi, opet blago nama, uspjeli smo progledati. Nismo ostali slijei kod zdrvih očiju.

Naglašavamo: Župnik Tomislav Šporčić svakog dana slavi Sv. misu. U misu prikazujemo za sve župljane Otočca i Dabra.  Posebno molimo da nas Gospodin oslobodi bolesti  koronavirusa, potresa i drugih nedaća. U župnoj crkvi imate novi broj "Glasa Koncila". Možete ga slobodno uzeti. Crkva je otvorena svakog dana od 7 - 18 sati.