U nedjelju, 22. studenog po liturgijskom kalendaru slavila se 34. nedjelja kroz godinu klad je i svetkovina Krista Kralja svega stvorenja. Uz redovne sv. mise u 9, 11 i 18 sati već godinama na ovu svetkovinu u našoj crkvi imamo pobožnost Euharistijskog klanjanja od 12 - 18 sati. A to je od završetka mise u 12 sati pa do početka večernje mise u 18 sati. U tijeku čitavog poslijepodneva dolaze župljani osobno na molitvu klanjanja te pojedine grupe vjeroučenika prema dogovoru sa svojim vjeroučiteljima.

Svečani završetak klanjanja s euharistijskim blagoslovom bilo je u vremenu od 17,30 do 18 sati. Na završnom dijelu klanjanja sudjelovali su mladi, članovi zbora Trinitas s čitanjem tekstova razmatranja i posebno s animiranjem pjevanja i na sv.misi koja je slijedila poslije klanjanja.

Prije podne u 9 sati redovito sudjeluje veći broj vjeroučenika nižih razreda sa svojim roditeljima, a u 11 sati su kandidati za sv. potvrdu.

Pjevanje su predvodili redoviti pjevači sa svojim voditeljima. Ovaj put, nakon dužeg perioda na sv. misi u 11 sati pjevači zbor "Cecilija" je vodila uz pratnju na orguljama prof. Branka Bernardi.

Župnik je u homilijama govorio na temu evanđelja koje je ovaj put donosilo tekst kako će Sin Čovječji doći na koncu u slavi i sabrat će se pred njim svi narodi, a on će jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Jedane će staviti s desne - one koji su pomagali one najpotrebnije, a s lijeva one koji to nisu činili. Isus sebe poistovjećuje sa svim potrebnima.  Što smo njima učinili, kao da smo učinili i samom Gospodinu.

Pravednici, kojima se Isus najprije obraća, zbunjeno odgovaraju ne uviđajući veličinu onoga što su smatrali najnormalnijim ponašanjem. Tako i oni koji nisu činili smatrali su da je to normalno.

Kada čitamo životopise svetaca uočavamo logičnost njjihova opredjeljenja za dobro. Dobro je jedino što žele činiti. Oni drugi također misle da je normalno njihovo ponašanje, a to je biti bešćutan prema ljudskoj bijedi. "Sin Čovječji" samo konstatira čovjekovo ponašanje. Poštujući njegov izbor prosljeđuje nas u ono što smo izabrali. "Blagoslovljeni" su zato jer su tako izabrali o djelima pokazali, upućuju se u Kraljevstvo Očevo, a "prokleti" zato jer su tako izabrali i djelima pokazali, upućuju se "u oganj vječni" koji nije pripravljen za čovjeka nego za "Đavla i anđele njegove". To je prokletstvo i to je besmisao. Mi, okupljeni u razmišljanju Božje riječi, još uvijek smo na svijetu i činimo izbor.