Na blagdan Sv. Josipa, 19. ožujka u Riječkoj bolnici preminula je sestra Slavka Kulaš.

Izražavam  svoju sućut  rodbini, posebno njezinoj sestri Tomislavi koja je članica sestara Presvetog Srca Isusova a djeluje u Matičnoj kući sestara na Drenovi. Izražavamo sućut vrh. poglavarici č.s. Dobroslavi Mlakić kao i svim sestrama Družbe Srca Isusova. Sestra Slavka boravila je dvoje godine  u samostanskoj kući u Otočcu. Bila je tiha i povučena. Slabo zdravlje nije ju priječilo da se sa svakim lijepo i raspoloženo odnosi i  razgovori. Živo je pratila svetu misu, redovito sudjelovala na svim pobožnostima župe Presvetoga Trojstva u Otočcu  i s pažnjom i zanimanjem pratila  Riječ Božju, Vrlo bistro i realno bi davala svoje komentare na aktualnostii prikladnosti pojedinih događanja u tom vidu. Zahvaljujemo za  dobar primjer i poticaj koje je davala našim župljanima.

Njih tri rođene sestre odlučile su svoj život posvetiti Gospodinu u redovničkom staležu. Najbliže im je bila Družba Srca Isusova. SIgurno su svaka posebno, ali i sve zajedno punu učinile za ovu Družbu, za Crkvu u našoj Lici i našoj biskupiji. Neka Gospodin pok. Slavku i pok. njezinu sestru Klaudiju nagradi životom u kojeg su vjerovale i svojim riječima i djelima navješćivale.

ŽUPNIK i dekan 

mons.mr. Tomislav Šporčić 

------------------------------------------  

U zoru na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 2021. u 5 sati i 55 minuta, okrijepljena svetim sakramentima u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci, nakon kratke i teške bolesti, nebeski Otac je pozvao u svoj vječni dom našu s. Slavku u 67. godini života i 49. godini redovništva u Družbi sestara Presvetog Srca Isusova.
Vjerujemo da je sv. Josip, zaštitnik umirućih i zaštitnik dobre smrti, bio uz nju na njezinu prijelazu iz ovoga života i otpratio je u kuću Očevu u društvu s Isusom i Marijom, gdje su je dočekali njezini mili i dragi i naša utemeljiteljica službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić.

Ana (s. Slavka) rođena je 28. ožujka 1954. u obitelji sedmoro djece (četiri brata i tri sestre) u mjestu Mezinovac, općina Perušić (kod Gospića), od oca Petra i majke Ane r. Sorić. U mjesecu posvećenu sv. Josipu je i krštena, dva dana nakon rođenja, 30. ožujka u župi Uzvišenja sv. Križa u Perušiću, a sakrament svete potvrde primila je na spomendan sv. Roka
16. kolovoza 1967. u rodnoj župi. Život s. Slavke je zarana obilježen križem jer joj je majka preminula već u prvoj godini
njezina života. Kao petnaestogodišnjakinja Ana je nakon završene osmogodišnje škole željela i odlučila se posvetiti Bogu i služiti bližnjemu kao redovnica. Njezin je otac potvrdio njezinu želju i odluku i dopustio je Ani da napusti svoj rodni dom tako što je i sam otišao nadbiskupu Josipu Pavlišiću i molio da je prime u samostan očitovavši da je ona iz katoličke i dobre obitelji. Redovnički život mladoj Ani nije bio nepoznat, jer je prije nje, svoj život posvetila Bogu njezina starija sestra Klaudija koja je već u Družbi bila položila doživotne zavjete. Kasnije će im se pridružiti i Manda, naša s. Tomislava.
Stupila je u Družbu 30. kolovoza 1969. u Crikvenici. U molbi časnoj Majci Franciski Ivković da je pripusti u novicijat s. Slavka je napisala: „Želim se dragom Bogu posvetiti. Obećajem da ću nastojati da budem koliko god mogu vjerno vršiti Pravila naše Družbe i da budem postanem dobra i revna redovnica te da budem na dobar primjer svima, to obećajem s
pomoću Presvetoga Srca.“

Tako je započela novicijat je 13. kolovoza 1971. u Kući utemeljenja Družbe u Rijeci, a prve zavjete je položila 15. kolovoza 1972. godine, a doživotne zavjete položila je 14.kolovoza 1978. godine. Odmah nakon zavjeta, kao mlada sestra, poslana je u franjevački samostan gdje je kratko boravila i brinula oko uređenja crkve u Puli. Tijekom svoga redovničkog života sestra Slavka je ponajviše bila u službi starijih i bolesnih u domovini i inozemstvu u Austriji i Njemačkoj: u Neussu, Karlsfeldu, Sv. Vidu Dobrinjskom i u Svećeničkom domu u Rijeci služila je umirovljenim, bolesnim i starijim svećenicima, a također je kao samozatajna redovnica obavljala kućanske poslove u Beču, Biskupskom domu u Gospiću, Kući matici i u Kući utemeljenja Družbe na Pomeriju, a posljednje dvije godine provela je u samostanu u Otočcu.
I kako nitko od nas na ovozemaljskom putu, nije pošteđen od životnih kušnja i križeva, tako i s. Slavka nije bila pošteđena nego je nosila u svom tijelu trn pobolijevanja i bolesti, koji nije mogla odstraniti nego ga je nosila i s njim živjela prepuštajući se Onomu koji joj je jedini davao snagu na njezinu životnom putu prema Kući Očevoj. Brojne su bile teškoće koje su tištale srce s. Slavke, njezini osobni križevi bolesti, prerani odlasci s ovoga svijeta, najprije polubrata u domovinskom ratu, naše s. Klaudije pa u prosincu 2020. smrt sestre Kate, ali s. Slavka uvijek je sve podnosila uzdajući se u Gospodina i prepuštajući njemu putove svoje, znajući da Gospodin sve vodi (usp. Ps 37, 5). Ma koliko nekada bilo teško, nastojala je ne izgubiti blagi osmijeh i lijepu riječ s onima koji su joj bili povjereni. Draga s. Slavka, neka ti Gospodin kome si uzvjerovala i darovala svoj život po svetim zavjetima u službi bližnjih, daruje vječni mir i radost na gozbi ljubavi Presvetog Srca Isusova.

Sprovodne obrede na starom drenovskom groblju, u ponedjeljak 22. ožujka 2021., predvodio je povjerenik za redovnice Riječke nadbiskupije mons. Nikola Uravić. Na vječni počinak, u skladu s epidemiološkim ograničenjima, s. Slavku su ispratile sestre Družbe, njezina rodbina i nekoliko svećenika. Nakon pokopa slavljena je sv. misa zadušnica u župnoj
crkvi BDM Karmelske na Donjoj Drenovi.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

/ Sestre SJC /