U nedjelju, 5. prosinca 2021., na II. nedjelju došašća u župnoj crkvi u Otočcu slavili smo dvije sv. mise. Sv. mise je vodio i propovijedao župnik mons. Tomislav Šporčić u koncelebraciji don Jure Ladišića. Ove nedjelje uoči spomendana sv. Nikole biskupa, zaštitnika pomoraca i djece za naše najmlađe vjeroučenike smo priredili malo iznenađenje. Tako je na kraju mise župnik podijelio čokoladice koje je na adresu župe dostavio "sv. Nikola." Danas je sv. Nikola poznat kao lik koji djecu obraduje darovima. Vrlo je "popularan" među najmlađima. Njemu u spomen, roditelji darivaju djecu. Ta tradicija vuče korijene iz legende. Pjevanje na misi u 9 sati predvodio je dječji zbor "Anđeli", u 11 sati župni zbor "Sv. Cecilija". Na kraju sv. misa proveli smo glasanje tj. izbor članova  za Župno pastoralno vijeće. Glasački listić je sadržavao 20 kandidata od kojih se zaokruživanjem biralo 10. Prisutni vjernici na jednoj i drugoj misi prihvatili su i ovaj čin vrlo ozbiljno i odgovorno.  Zahvaljujemo svima.

U homiliji župnik se prije svega osvrnuo na liturgijska čitanja, posebno evanđelje. Evanđelje je na jedinstven, svečan način ukazalo na propovijedanje Ivana Krstitelja. On je citirao proroka Izaiju koji navješta blizinu trenutaka i upozorava sve da je mjesto spasenja na dohvat našega koraka. On propovijeda obraćeničko krštenje pozivajući da se prijeđe iz ropstva, preko vode i kroz vodu u svoju slobodu. Najava je to novog krštenja koje će doći po Onom koga on navješćuje. Ivanovo propovijedanje je u određenom povijesnom vremenu. To je za vladanja cara Tiberija, za vladanja Poncija Pilata, za velikih svećenika Ane i Kajfe. To je vrijeme sadašnjost u kojem Ivan propovijeda. To vrijeme sadašnjosti ima svatko od nas. Upravo ovo vrijeme koje mi sada živimo je naše vrijeme za obraćenje, za izravnavanje puteva.  Zato svaka gora neka se slegne, svaka dolina neka se ispuni, krivi putovi neka postanu ravni.

Ivan jednako propovijeda svima nama koji vjerujemo u Isusov dolazak, koji se pripremamo na slavnje njegovog povijesnog dolaska i koji isčekujemo budući. Tako najbolje svjedočimo ako uzmemo svoje vrijeme kao suradnju s Bogom. Bog je onaj koji ravna naše puteve koji ispunja naše praznine, koji snizuje naše umišljene visine. Ali moramo s Bogom raditi na Njegovom poslu. To znači suradnja u svojoj obitelji, u svojoj župnoj zajednici, u prihvaćanju svakog dobra s kojim se susrećemo u ljudima svoje sredine.

Govor o sadašnjosti i pripravljanju puta Gospodinu može zvučati prilično općenito. On ostavlja svakom vjerniku i svakoj zajednici autonomiju da ga konkretno primjeni. Naša sadašnjost su naši međuljudski odnosi, naši stavovi prema životu, samima sebi i svijetu ako oko nas. Pripravljeni put Gospodinu su ti odnosi i stavovi koji su uređeni prema zakonu Gospodnjem koji srce sladi. Došašće nije samo vrijeme uređivanja gradskog ili seoskog okoliša i stvaranje dekorativnog ugođaja, već vrijeme uređivanja duše priprave za Gospodina. Tako uređena duša donosi plodove pravednosti. Pravednosti prema Bogu i bližnjemu.