Bogoslužje Vazmenog bdijenja u Otočcu počeli smo u 21 sati ispred crkve kod Velikog raspela. Ministranti su prije toga uporno ložili vatru te na svoj način bili primorani da budu uz vatru jer je krenulo prohladno i burno vrijeme. Okoliš crkve kao i Gačanski park bio je u tumi. Elektra je isključila struju. I u toj tami prolazila je ulazna procesija s pripremljenom uskrsnom svijećom. Pristupilo se blagoslovu ognja te paljenju uskrsne svijeće. Nije bilo jednostavno jer je bura mali plamićak lako ugasila. No, upornost je ipak bila jača. Sve se ipak uspjelo i Župnik je noseći svijeću kroz crkvu svečano mogao zapjevati: Svjetlo Kristovo, a puk je radosno odgovarao: Bogu hvala. Svjetlo se širilo crkvom od malih svijeća, te se nakon kađenja svijeće započeo s pjevanjem svečanog hvalospjeva - exulteta, a pjevao ga je bogoslov Kristijan Pajdaković. Slijedila je služba Riječi za koju su bili određeni čitači i pjevači solisti za pjevanje psalama. I tako pripravljeni dočekali smo pjevanje slave, svečano pjevanje zbora, te zvonjavu. Nakon slave, zborne molitve, te prvog čitanja iz Novoga zavjeta svečano je pjevana trostruka aleluja, a zatim evanđelje, pa homilija.

U homiliji župnik T. Šporčić istaknuo je simboliku svjetla nasurot tame. Liturgija velike subote progovara jezikom simbola Noć koja nas je okupila i upaljena svijeća i hod kroz crkvu i mala svijeća ima veliko značenje. Zar noć nije najbolja slika stvarnosti - izgubljenosti i smrti. Ona je slika najrazličitijih razornih sila,  pasivnosti, slika beživotna. U toj noći pojavljuje se svjetlo uskrsne svijeće, pojavljuje se svjetlo života koje razgoni tamu ove noći, svjetlo koje razbija tamu brige i čovjekove izgubljenosti pred besmislom. Uskrs je sav u znaku svjetla. A što svjetlo znači čovjeku svima je jasno. Ono je izvor života, topline, gledanja, razlučivanja, vedrine, izvor radosti. Kad čovjek kaže da je uskrsli Krist svjetlo, da je sunce, onda time izražava sve ovo i mnogo više. Oni koji su palili svjetlo klesanjem kamena o kamen, stvaranjem iskre koja bi se prenosila na drvo ili bilo koju drugu zapaljivu  tvar uočili su da svjetlo mogu razviti samo o organskoj tvari. Samo ono što je živo, ili je jednom bilo živo, može svijetliti, našim. Zar nije ovdje najdublja stvarnost uskrsa izražena simbolom svjetla. Jedanput živ među nama, našim životom, ubijen od nas, snagom Božjega Duha, Isus je uskrišen, zasvijetlio je svjetlom naprosvjetljenje svijeta, postao je neuništivom energijom, vatrom koja pročišćuje i svojom snagom razara samu smrt, njezine okove i spone.

Osim svjetla na večerašnjem bogoslužju daje nam veliku simboliku v o d a koja je izvor plodnosti. Možemo reći da je voda izvor plodnosti i kroz samu smrt. Bez nje ništa ne raste, ali pod njom sve propada trune. U takvu vodu uranjamo uskrsnu svijeću, u takvu životnu realnost ulazi i Uskrsli. U vodi ili vodom smo kršteni, uronili smo  u smrt Gospodnju da s njim i po njemu zaživimo novim životom. Krsna povezanost s Kristom čini nas novim ljudima, upravo kršćanima, čini nas Kristovim sljedbenicima, a Krist je upravo naziv za Uskrsnuloga.

U trećem dijelu večerašnjem bogoslužja bilo je blagoslov vode i obnova krsnih obećanja. Nakon što su vjernici obnovili krsna obećanja župnik je blagoslovljenu vodu ponio do škropilnica na ulazu u crkvi odakle je voda uklonjena još pred dvije godine, jer su stupile na snagu epidemiološke mjere radi korone. Ovo je na osobiti način razveselilo prisutne vjernike. Slijedila je služba euharistije i na kraju blagoslov uskrsnih jela. Župnik je svima čestitao Uskrs, zahvalio na pažnji, pobožnosti i strpljivosti jer ovo je bogoslužje koje je bogato sadržajem ali i traži trajanja. Posebno je zahvalio tolikim suradnicima koji su u ovom bogoslužju bili uključeni.   

SVETKOVINA USKRSA

Uskrsno jutro je uvijek jedinstveno. U njemu vlada posebna, nevidljiva, ali osjetljiva radost. U 9 sati narod užurbano hiti prema crkvi. Neki od njih bili su i na večernjem bogoslužju. Potrudili su se da budu i sada. Posebno je lijepo što su se okupili oni najmlađi. Oni će radosno pjevati pod vodstvom svoje orguljašice. S djecom rado pjevaju mlađi, ali i stariji. Misu predvodi župnik a koncelebrira i vlč. Jure Ladišić.  Na ovoj misi bilo je i krštenje dvoje djece, kćerke Lane i sina Ivana od oca Marka Jovanovića i  majke Snježane  Balenović. Kumovali su Damir i Marina Burić Lani i Vlado i Jasmina Sertić Ivanu. Bila je to svečana misa i svečano krštenje. Čestitamo roditeljima i kumovima!

U homiliji je župnik među ostalim naglasio: Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku kao slobodno biće. Dao nam je slobodu, ali nam je ujedno dao zadatke. Traži od nas da se formira u zrelosti, odgovornosti te postanemo svjesni posljedica ako ne vršimo volju Božju. Krist je gospodar života i smrti. Bog nas poziva na istinsku radost. Đavao nam podvaljuje grešne zabave, razuzdana slavlja, pretjerane užitke i hedonizam. Daje nam jasne upute kako treba živjeti. Čuje li se glas onih koji zlo nazivaju zlom i koji svjedoče da je dobro neupitno dobro? Ne smijemo nikada pristati da se zlo smatra dobrim, laž istinom, a zablude pravim putom. Mi gledamo svijet iz perspektive uskrsnuća. Ne smijemo se umoriti činiti dobro i svojom ljubavlju pokazivati koji je put jedini pravi put i koj je put jedini koji vodi sreći i miru.

Poslije mise u 11 sati župnik je  pjevače pozvao na kratko počašćenje u župni stan. Kod tog počašćenja osvrnuli smo se na  bogoslužja koja smo zajednički slavili i svaki na svoj način doprinio slavlju u tijeku Svetog trodnevlja, a posebno uskrsnog bdijenja i same svetkovine Uskrsa.  Još jednom, zahvaljujemo svima!

Tš