Ove šeste vazmene  nedjelje, 22. svibnja 2022. na prvoj i drugoj misli posebno smo  svoje misli i molitve usmjerili na naše obitelji u duhu svih onih koji su i fizički bili prisutni na IV. nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Iz naše župe dva dana sudjelovalo je 3 obitelji. To su bili: obitelj Mirka i Natalije Brajković, Ivice i Ljiljane Lončar i Hrvoja i Katarine Šporčić. A iz drugih dijelova naše biskupije bilo je još sedam obitelji. Tako je to bilo i dogovoreno na sjednici biskupijskih povjerenika u Zagrebu, 4. travnja o.g.

Bili smo planirali s drugima poći autobusom na isti dan u Ludbreg. No, to nismo uspjeli. Posebno i zato što je župnik morao ostati u Otočcu radi nedjeljnih misa. Tim više što je na misi u 11 sati ove nedjelje bila svečanost krštenja troje djece. I to: Vedran Jurković, sin Đoke i Davorke Jurković, a kuamovao je Marko Jovanović; Tin Šporčić, sin Maria i Katarine r. Cetinjanin, kumovali su Robert i Josipa Kranjčević, te Luka Marincel, sin Franje Marincela i Sandre Biondić, kumovala je Dora Movrić.

Ova svečanost još više nas  je potaknula da govorio o obitelji, posebno o kršćanskom životu i odgoju u obitelji.

Župnik je u homiliji naglasio kako je u kršćanskoj vjeri bitno uspostavljati životni susret s Gospodinom. Mi se ne susrećemo s nekakvim zemaljskim ili nebeskim tijelima nego s osobom Bogom Ocem svemogućem, s Isusom Kristom, sinom Njegovim i Duhom Svetim. Duh Sveti - treća Božanska osoba je ta koja nas povezuje s Ocem i Sinom. Postajemo Božja  ljubljena djeca. On nas ljubi i mi po životnoj vjeri uzvraćamo Bogu ljubav. "Ako me tko ljubi čuvat će moju Riječ pa će i Otac ljubiuti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti". Drugim riječima,  kad se riječ odvoji od osobe izgubi svoju toplinu, iskrenost, istinitost, odzvanja prazno i gubi se brzo, ne prenosi toplinu.

Ovaj životni proces jednom započet (po svetom krštenju) traje, jer nije riječ o nekom magijskom preobraženju. Stoga se je potrebno truditi i moliti. Bog govori duši koja ga osluškuje. Molitva je razgovor i osluškivanje onoga "što Duh poručuje crkvama", ali govori i pojedincu. Stoga molitva nije neka "naredba - zapovijed" nego radosni susret i osluškivanje Gospodina koji nas voli i kojega volimo. Međusobna ljubav određuje i usmjerava put zajedničkog života; jer te volim,ništa mi nije teško za tebe učiniti. Ako te ljubavi nema ili nestane sve postaje muka i raj se pretvara u pakao. Ono što se do sada živjelo s oduševljenjem postaje preteškim križem kojeg se želimo osloboditi i na svaki način rješiti. Nije li to stvarnost kod mnogih koji povremeno žive kao vjernici, a onda godinama izgube svaku vezu s Bogom, Crkvom pa i s bližnjima koji vjeruju, koji su ostali na putu vjere.