Poštovani monsinjore, dragi naš župniče,

izražavamo veliku zahvalnost zbog svih Vaših dobročinstava po Božjoj volji u našoj župi Presvetog Trojstva u Otočcu, u župi Dabar, u Otočkom dekanatu, tijekom 18 godina župnikovanja, od onih velikih djela, koja će postati dio povijesti ovih prostora, do onih manjih, naizgled skromnijih, ali ništa manje važnih i neprebrojivih pastoralnih djelovanja; od onih vidljivih pa do, još i više, oku javnosti nevidljivih.

Gospodin Vam je povjerio odgovornu zadaću „pastira duša“  i brige o Crkvi u vrlo izazovnim vremenima globalne krize vjere i promjene društvene paradigme, a Vi ste tu zadaću proveli nesebičnim i potpunim revnovanjem na duhovnom i na materijalnom planu obnove crkve. Vaši će Vas župljani pamtiti kao svećenika koji je neprestano pozivao na svetu misu, na svetu ispovijed, koji se u potpunosti davao u pastoralnom, euharistijskom i evanđeoskom djelovanju, stalno tragajući za novim i boljim mogućnostima pastoralnog rada. Svjetovnim rječnikom rečeno, uvijek ste „vidjeli širu sliku“. Nebrojene su Vaše inicijative i ponude s ciljem produbljivanja vjere u narodu. Na njivi Gospodnjoj obilato ste i neprestano sijali, pa je opravdano reći da će još dugo biti plodova. Kao prodoran, poduzetan i vrijedan Božji radnik, čvrsta karaktera i stava, Vi ste istovremeno znali i zastati kad je trebalo i procijeniti pravu mjeru djelovanja - zato su Vaša pregnuća velika i, usuđujemo se reći, dalekosežna. „Po plodovima ćete ih njihovima prepoznati“. Hvala Vam.

Niste pali u iskušenje zatvoriti crkvu u administrativnu kancelarijsku jedinicu ili meditativnu oazu, već ste širom otvorili vrata baš svima. Iako, kako i sami kažete, „nema proroka među svojima“, Bog nije bez razloga postavio pred Vas tu tešku zadaću. Ne možemo zaboraviti kako ste odmah nakon dolaska energično pokrenuli osmodnevni duhovni program i proslavu Fabijanova. Ta okupljanja i druženja vjernika Gacke doline u crkvi bila su veliko oživljenje i postala su simbolom čuvanja tradicije i duha narodnog vjerništva i nade. Hvala Vam na Vašem nesebičnom i pronicljivom angažmanu u organizaciji brojnih posebnih liturgijskih slavlja, pokorničkih bogoslužja, euharistijskih klanjanja, angažmana u obrani obitelji, posjetama vrtiću, školama, staračkom domu. Hvala na organizaciji mnogih tečaja o braku za zaručnike, hvala Vam na potpori i okupljanju pjevača, ministranata i čitača. Hvala Vam što ste pokrenuli poseban Tečaj vjere za teološku kulturu laika i omogućili nam čvrste vjerske temelje i služenje prenošenja vjere. Hvala na Vašoj iskrenosti i pravednosti u susretima, hvala Vam i na rijetkim trenutcima kad ste nam pokazivali koliko ste duhoviti i zabavni u neformalnim prilikama.

Hvala Vam što ste od župe stvarali Božji dom u koji je svatko dobro došao i u kojem je za svakog bilo mjesta. Vrata toga doma bila su stalno otvorena. Podnosili ste i neminovne udarce stoički hrabro, primajući na se bespogovorno teret nesklada između Božjega i ovoga svijeta, „Isus nije išao ljudima niz dlaku“, pa niste niti Vi pali u svjetovnu zamku popustljivosti radi sviđanja, nego ste nepokolebljivo širili Božju riječ.

Hvala Vam i na Vašem shvaćanju uloge medija u današnjici, doprinosi su ogromni. Evangelizirali ste medijima savjesno, radosno i uporno, uz pomoć dobro odabranih suradnika, a znamo koliko je teško održavati dugotrajan kontinuitet bez da se čovjek umori, što je bez Božje podrške i nemoguće.

To je u kontinuitetu 18 godina nedjeljne emisije na Hrvatskom radiju Otočac: Put, istina i život; to je uređivanje 18 brojeva godišnjaka Vrilo, popularne Danice Otočkog dekanata; to je više prigodnih tiskanih biltena vezanih uz određene važne događaje; to je listić za mlade Živa voda; to je župna web stranica i prateće objave na društvenim mrežama, to je i knjiga objavljena u prigodi Vašeg zlatomisničkog jubileja Poziv, poslanje i služenje, izuzetno vrijedna i u tome što svaki čitatelj može pronaći odgovore i na neka svoja osobna pitanja o životnom putu, pozivu i poslanju.

Hvala Vam i na zauzimanju u materijalnoj obnovi crkve koja je dostojno i na visokoj razini pratila duhovnu obnovu. Bilo bi u ovoj prigodi previše nabrojiti sve učinjeno, obnovljena je ne samo župna crkva Presvetog Trojstva, nego i kapela Bezgrešnog začeća BDM u Poljicima i kapela Majke Božje Žalosne na Fortici kao i Križni put, djelomično župni dvor, a nedavno i grobljanska kapela sv. Josipa s grobnicom za svećenike. Pamtit ćemo da je u vrijeme Vašeg župnikovanja postavljen Gačanski park hrvatske memorije. Isto tako i predstojeću rekonstrukciju raritetne vanjske freske na pročelju župne crkve.

Iz osobnih trpljenja dano Vam je da dobro znate cijenu života koji nam je Bog dao i da je bez Boga taj život ništa. Znali ste na prave načine iskazivati zahvalnost Bogu jer ste željeli sve što Bog hoće, znali ste primiti sve kao primjer Božje dobrote i stalno i stalno proslavljati Boga. Na isti način i mi zahvaljujemo Gospodinu za Vaše vrijedno djelovanje. Radujemo se i svemu što će nam još doći po Vama, jer ljudsko i Božje vrijeme nije jednako. Gospodinu Bogu našemu preporučujemo u molitvama Vaše zdravlje i Vaš daljnji put u slavljenju Isusa Krista, ostat ćete nam trajno u sjećanju, a vi molite i dalje za nas da ostanemo čvrsti u vjeri sa novim duhovnim  pastirom koji nam dolazi.

Manja Kostelac-Gomerčić, prof.