Župna svetkovina Sv. Mihovila u Dabru proslavljena je poslijepodnevnom sv. misom, koju je predvodio novi župnik mons. Marinko Miličević, u koncelebraciji s mons. Tomislavom Šporčićem. Crkva je bila ispunjena vjernicima, koji na tradicionalno okupljanje toga dana dolaze odasvud u svoje rodno mjesto. Misno pjevanje vodio je bogoslov Kristijan Pajdaković.

U propovijedi je župnik istaknuo svu trojicu svetih Arkanđela, kojima se imena spominju u Sv. Pismu - Mihaela, Gabriela i Rafaela, te ih povezao s trima bogoslovnim krjepostima. Narav anđela je takva da nas čuvaju, ali također da nam komuniciraju Božji život i blizinu. Oni su Božji glasnici. Neprestano uživaju Božju blizinu i baš zato što su tako blizu Bogu mogu biti također i vrlo blizu čovjeku, posvijestio je mons. Marinko te dodao kako u današnjem sveopćem zaboravu na Boga, anđeli čovjeka vraćaju Bogu, dakle pomažu nam da ne zaboravima odakle smo došli i kamo idemo.

Sveti Mihael - Tko je kao Bog. U Svetom Pismu spominje se u tri knjige: Danijelovoj, u Poslanici apostola Jude Tadeja i u Knjizi Otkrivenja. On je onaj koji je pobijedio Lucifera i odmetne anđele. I danas bije boj da se čovjekovo srce otvori vjeri, tj. da ne otvrdne. Zato se ovaj anđeo blisko povezuje s krjepošću VJERE koja nam je nužna za spasenje. On brani Božju stvar i sve izabranike Božje. Naša nas vjera brani, brani naše čovještvo u svim našim slabostima i nedostatcima. Dužnost je svakoga od nas da u svome srcu ali i u cjelokupnom društvu pravimo mjesto za Boga i njegove stvari, jer samo one istinski oplemenjuju čovjeka.

Sveti Gabriel - Božja snaga. Arkanđela Gabriela odmah povezujemo s otajstvom Navještenja (Lk 1,26-38). On prosvjetljuje čovjeka i pomaže mu da ne klone na putu vjere, zato je ovaj anđeo usko vezan za krjepost NADE. Također nas potiče da i mi istu ulogu vršimo u društvu: pobuđujemo nadu, ne samo puki optimizam, nego živu nadu u Boga i njegovu djelotvornu milost.

Sveti Rafael - Božji lijek. Predstavljen je u Bibliji u knjizi o Tobiji, i to kao Anđeo kojem je povjerena zadaća liječenja. Svi smo mi taj ranjeni čovjek, imamo potrebu za ozdravljenjem. Samo širenje Evanđelja već znači ozdraviti u sebi, jer čovjek iznad svega ima potrebu pronaći istinu i ljubav. Ovaj anđeo usko je vezan uz krjepost LJUBAVI. Ta nas krjepost uči da se trajno vježbamo u dobroti i strpljivosti, jer bez tih dviju kreposti nema ni prave ljubavi.

Rafael je ozdravio slijepoga Tobiju. Ozdravljajući njegove oči povratio mi je i unutarnji vid vjere. Sjetimo se koliko je danas duhovno slijepih ljudi i ako im je potrebno povratiti vid vjere, to je onaj vid kojim se više i bolje vidi nego li samim tjelesnim očima. Svi znademo koliko nam danas prijeti sljepoća u odnosu prema Bogu. Kako je velika opasnost da pored svega što znamo i možemo učiniti s materijalnim stvarima, postanemo slijepi za Božje stvari. Liječiti sljepoću porukom vjere i svjedočenjem ljubavi zadaća je koja je povjerena svim kršćanima.

Koristno je da se sjetimo kako je pravi sakrament liječenja sveta ispovijed, kojom dobivamo pomirenje s Bogom i bližnjima. Prava rana duše, zapravo, izvor svih ranjivosti je grijeh. Zato svi trebamo Božje oproštenje da možemo biti izliječeni, naglasio je župnik Marinko te zaključio kako Isusove riječi "ostanite u mojoj ljubavi" (Iv 15,9) znače da ostanimo u prijateljstvu s njim, tako što ćemo ga staviti na prvo mjesto u svojemu zemaljskom životu, jer jedino tada možemo donijeti plodove koji ostaju za vječnost.