ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Redoviti godišnji susret članova Župnih pastoralnih vijeća Gospićko-senjske biskupije u Otočcu.

Redoviti godišnji susret članova Župnih pastoralnih vijeća Gospićko-senjske biskupije održan je u nedjelju 23.listopada 2022. u župi Presvetog Trojstva u Otočcu.

U 15 sati u župnoj crkvi u Otočcu susret je počeo Službom Riječi koju je predvodio i održao homiliju gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić,  prema evanđeoskom odlomku današnje nedjelje. Isus nam u današnjem evanđelju donosi dva primjera molitve. U Hramu se mole farizej i carinik. Farizej zahvaljuje Bogu što nije kao ostali ljudi i nabraja njihove grijehe. Pritom izričito spominje prisutnog carinika, sretan što nije u njegovom položaju. Molitva treba biti ponizni čin vjere koja se ne pouzdaje sama u sebe, nego u Boga. U molitvi trebamo biti ustrajni, naglasio je biskup Križić te nastavio, „pazimo da ne upadnemo u zamku kao farizej koji u svojoj molitvi prezire carinika. Carinik drukčije moli: 'Bože,  milostiv budi meni grješniku.' Isus veli: 'Ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj (farizej).' Poniznost je oznaka istinske molitve. Spasenje je dar, plod Božje ljubavi. Molitva, ako nije takva, onda nije molitva. Biskup je završio riječima: „Nemoguće je procijeniti vrijednost prave poniznosti i njezinu snagu u duhovnom životu. Poniznost je jedini ključ vjeri, kojom počinje duhovni život, jer su vjera i poniznost neodvojive.“

Nakon Službe Riječi preč. dr. Richard Pavlić, župnik u Senju i profesor na Teologiji u Rijeci, održao je predavanje u dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta – Otočac na temu:

 “Uloga laika u sinodalnom hodu Crkve.”

Predavač  je najprije protumačio dvije ključne riječi u naslovu, a to su sinoda i laici. Cijelu godinu u Crkvi se intenzivno čuju riječi kao što su: sinoda, sinodalnost, sinodalni hod… Dobar dio prisutnih vijećnika znaju značenje tih riječi, jer sudjelovali su na biskupijskim sinodalnim susretima koji su se održavali između prošle jeseni i proljeća. Međutim, mnogi vjernici, pa čak i svećenici, još uvijek ne znaju značenje riječi sinoda.

Riječ sinoda grčkog je podrijetla, dolazi od grčke riječi sýnodos, a to je  složenica od dvije grčke riječi: veznika syn (s ili sa) i imenice hodós (hod, put); tako izraz sinoda označava zajednički hod, ići zajedno, ili zajedno biti na putu.

Prvi kršćani koristili su riječ synodia (ići zajedno, okupiti se) za označavanje liturgijskog skupa, a prije svega Crkve kao takve.

Sv. Ivan Zlatousti kaže: »Crkva je naziv za saziv i zbor«. Polazeći od ovih temelja, u tradiciji Crkve se riječ sinoda (lat. synodus) ustalila za označavanje događaja zajedništva u jednoj partikularnoj Crkvi ili u jednoj crkvenoj pokrajini (metropoliji). Događaj je to koji omogućuje zajedničko promišljanje života i djelovanja iz vjere, kao i predlaganje smjernica za budućnost, a sve pod vodstvom nadležnog biskupa. U tom smislu možemo reći da i ovaj današnji skup ima neko značenje sinode… sinodalne je naravi. U povijesti Crkve, riječ sinoda uzimala se često i kao sinonim za riječ koncil (concilium), iako je koncil obično događaj šireg značenja. U svakom slučaju, polazeći od riječi sinoda, kako smo je upravo protumačili, danas se u Crkvi koriste tri snažna izraza za označavanje crkvenog zajedništva: sinodalnost, koncilijarnost i kolegijalnost. Ovim zadnjim izrazom izražava se međusobna kolegijalnost biskupa, dok riječ sinodalnost zadržava svoje šire značenje, i označava: „sposobnost svih vjernika sudjelovati, u snazi njihova krštenja, u aktivnom životu Crkve, u izgradnji njezina Tijela. Sinodalnost znači da se svaki krštenik, kao član crkvene zajednice, osjeća sudjelovateljem ostvarivanja temeljnog zajedničkog dobra Crkve koje je zajedništvo.“

Ovako dolazimo do pojma vjernika laika a to ste svi vi koji niste svećenici

U svakodnevnom govoru riječ laik upućuje na osobu koja nije stručnjak u nekom životnom području ili vještini. Čujemo  često izraz: „ja sam ti za to laik“, to znači: ja ti se u to slabo razumijem. Međutim, koje je crkveno značenje riječi laik?  Vraćamo se opet na grčki jezik. Riječ laik dolazi od grčke riječi laos, koja se u biblijskom duhu koristi za označavanje naroda – i to naroda Božjega.

Interesantno je da u NZ riječ laik nema svoje određenje u suprotnosti prema kleru – vjerskim službenicima, tek prvi crkveni oci riječ laik koriste u suprotnosti prema riječi klerik npr. crkveni otac Tertulijan (2/3 st.) ovako piše: „Razliku između reda i naroda ustanovila je crkvena vlast.“

DRUGI VATIKANSKI KONCIL

Nakon što smo protumačili značenje dviju bitnih riječi: sinoda i laik, usmjerimo se sada prema našem današnjem pitanju: Uloga vjernika laika u sinodalnom hodu Crkve. Prije deset godina, obilježavali smo 50. obljetnicu početka II. Vat. koncila. Mnogi od Vas sudjelovali ste na petogodišnjem Tečaju vjere za teološku kulturu laika, koji se tijekom pet godina održavao u Otočcu, od 2012. do 2016. godine.

Jedna od tema ovog Tečaja bila je upravo uloga laika u životu Crkve i to stoga,  što je upravo II. Vat. koncil dao snažan poticaj sinodalnom stilu crkvenog djelovanja ne samo na višim crkvenim razinama, nego i na baznim razinama župa u kojima temeljnu ulogu imaju upravo vjernici laici. Taj koncilski impuls slijedio je papa Franjo kad je u listopadu prošle godine otvorio sinodski proces na općoj razini Crkve koja je dakle, koncilska vizija uloge vjernika laika u životu Crkve i kako se ona iskristalizirala unutar Crkve u posljednjih skoro šest desetljeća od završetka Koncila? Upravo je ovo bila tema vodilja na nedavno održanom Teološko-pastoralnom seminaru na Teologiji u Rijeci, 28.09.2022.

Oblici i izazovi sinodalne Crkve

U prvom planu su župne zajednice, iako se prvotno teološko mjesto testiranja sinodalnosti odnosi na sinode i koncile na razini cijele Crkve. Sinodalnost kao stil života i djelovanja Crkve, obuhvaća sve razine crkvenog djelovanja, a kad su u pitanju vjernici laici, u prvi plan dolaze župne zajednice. Župna zajednica je u određenom smislu privilegirano mjesto ostvarivanja crkvene sinodalnosti.

Suvremeni pastoralni teolozi ovdje razlikuju dva oblika „laičke“ sinodalnosti, implicitnu i eksplicitnu.

Ovaj prvi – implicitni oblik sinodalnosti pokriva široko, više »neformalno« područje životne stvarnosti, odnosi se zapravo, na vjernički život župljana koji ga ostvaruju u svakodnevnom okružju u kojem se nalaze. Upravo tu ulaze u obzir široka područja društveno-kulturalnog i profesionalnog života u kojima vjernici daju svoje kršćansko svjedočanstvo.

Drugi, eksplicitni oblik sinodalnosti ostvaruje se kroz frome suradnje na župnoj razini pri čemu su u prvom planu – što? župna vijeća (pastoralno i ekonomsko). Pored župnih vijeća, tu su i drugi oblici crkvenog zajedništva na župnoj razini: molitvena zajednica, župni zbor, karitativna zajednica, zajednica mladih… prof. Šimunović, župa = zajednica …

Kako su sve župne zajednice organski i pravno uključene u biskupiju, tako je i svaki svećenik koji živi i djeluje na području neke biskupije, bio on župnik ili ne, a tako i svaki vjernik laik, upućen na svog biskupa u duhu sinodalnosti, sve župne pastoralne i druge aktivnosti, usklađene su na biskupijskoj razini. U tomu veliku ulogu imaju dvije forme biskupijskog djelovanja:

- biskupijski pastoralni plan te biskupijska pastoralna vijeća. Vjerojatno smo svi upoznati da je nedavno u našoj biskupiji pokrenut postupak izbora novih članova Biskupijskog pastoralnog vijeća… i to predstavlja konkretan oblik življenja sinodalnosti na biskupijskoj razini, kao i ovaj današnji susret…

SINODALNI HOD, PAPA  FRANJE

U duhu koncilskog shvaćanja sinodalnosti, gotovo 60 godina nakon početka II. Vat. koncila, papa Franjo je prošle godine, 9. i 10. listopada, otvorio trenutni sinodski proces na općoj razini Crkve. Slijedila su otvaranja Sinode na biskupijskim razinama. U našoj biskupiji bilo je to prošle godine, u subotu 16. listopada 2021. Od tada su se u svim biskupijama svijeta održavali brojni sinodalni susreti na kojima se promišljalo o sljedećoj temi:

Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje

Nije se samo promišljalo, nego se i molilo, razmjenjivala su se iskustva i raspravljalo se na biskupijskim, međubiskupijskim, dekanatskim, župnim,formalnim i neformalnim razinama i skupovima unutar cijele Crkve.

Važno je naglasiti: na sinodalnim susretima sudjelovali su jednakopravno vjernici laici te svećenici i redovnici, u zajedništvu s mjesnim biskupima. I u našoj biskupiji održano je nekoliko takvih susreta na biskupijskoj i dekanatskoj razini, na kojima su velikim dijelom sudjelovali i vjernici laici. Cilj je bio do travnja ove godine (2022.) pripraviti sinodalne zaključke/sažetke/sinteze na biskupijskim razinama. Od tih su se sažetaka pripremale sinodalne sinteze na razini biskupskih konferencija i sinoda Istočnih katoličkih Crkava. Pored toga, u Generalno tajništvo Sinode, do 25. kolovoza ove godine, pristigle su sinodalne sinteze s još tri crkvene razine (ne-biskupijske):

Unije generalnih poglavarica, sinteza na temelju priloga redovničkih kongregacija i ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života (muških i ženskih).

Vatikanski dikasteriji (uredi), među kojima je i dikasterij za laike, obitelj i život (!)

Državno tajništvo, koje je izradilo sintezu na temelju izvješća apostolskih nuncija.

Uz ove svi ovi materijali trebali bi poslužiti kao polazište za izradu dvaju radnih dokumenata poznatih kao Instrumentum laboris u cilju održavanja Biskupske sinode – na razini cijele Crkve – koja će biti vrhunac sinodskog hoda, a trebala se održati u listopadu 2023. godine.

Međutim, krajem kolovoza ove godine u Vatikanu je predstavljena druga faza sinodalnog hoda Crkve. Predstavljanje je, među ostalima, imao kardinal Jean-Clode Hollerich, SJ, luksemburški nadbiskup, generalni relator XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode. On je, između ostaloga, istaknuo da je srž sinodalnih iskustava bilo: slušanje Boga kroz međusobno slušanje, nadahnuto Božjom Riječi a za spomenutu sinodalnu sintezu rekao je da je treba shvatiti kao vrhunac zajedničkog duhovnog razlučivanja. Ovdje naslućujemo jednu bitnu ulogu laika u suvremenoj Crkvi: zajedničko duhovno razlučivanje.

Donosim zaključne riječi nadbiskupa Hollericha: Iz svih tih podataka, uvjeren sam, vidljivo je da se nalazimo pred crkvenim dijalogom bez presedana u povijesti Crkve, ne samo zbog količine primljenih odgovora ili broja uključenih osoba, nego i zbog kvalitete sudjelovanja. Proces slušanja i razlučivanja sigurno nije bio savršen. Znamo to, ali znamo isto tako da se trudimo biti sve više slika sinodalne Crkve, učimo i na svojim pogrješkama.

Prošlu nedjelju, 16.10.2022., papa Franjo najavio je da Sinoda ipak neće završiti u listopadu 2023. godine, nego će se nastaviti u svom drugom dijelu u listopadu 2024. godine. Razlog tome su očito razlozi koje je naveo kardinal Hollerich.

Papa Franjo je zbog toga odlučio da neće žuriti te je u nedjelju rekao da su „brojni plodovi sinodskoga hoda ali im je potrebno dozrijevanje“ i dodao je:

Stoga sam, u svrhu što dužeg vremena za razlučivanje, odredio da će se ova sinoda održati u dva dijela. Prvi dio od 4. do 29. listopada 2023., a drugi u listopadu 2024. godine. Vjerujem da ta odluka može pomoći u razumijevanju sinodalnosti kao konstitutivne dimenzije Crkve te svima pomoći da je žive u hodu kao braća i sestre koji svjedoče radost Evanđelja.

SINODALNI ZAKLJUČCI - SINTEZA

Biskupska sinoda u Gospićko-senjskoj biskupiji otvorena je u subotu, 16. 10. 2021. Najprije je bila sv. misa u katedrali, a nakon toga svečana sjednica, prva u nizu. U radu Biskupske sinode sudjelovalo je aktivno  35 članova, među kojima su bili zastupljeni klerici i laici. Svećenika je bilo samo 11, među kojima dva svećenika redovnika. Ostalo su bili vjernici laici: dvije redovnice, vjeroučitelji, znanstvenici, zdravstveni djelatnici, predstavnici kulturnih djelatnosti te zauzeti članovi ŽPVa. I ovo nam dosta govori o konkretnoj ulozi i vrjednovanju vjernika laika u našoj biskupiji… Održano je ukupno 5 zajedničkih sjednica članova Biskupske sinode, po jedna u listopadu, studenome i prosincu, te dvije u veljači. Pored toga, u studenome i prosincu prošle godine, radno povjerenstvo Biskupijske sinode sastavljeno od tri člana održalo je susrete po dekanatskim središtima naše biskupije. Na tim susretima sudjelovalo je po 10 – 40 osoba.

Što je na kraju zaključeno u biskupijskoj Sintezi?

Uočeno je da je većina vjernika Gospićko-senjske biskupije po pitanju Sinode prilično pasivna, tj. nezainteresirana ili smatra da od svega toga nema ništa. S druge strane, manjina vjernika se vrlo aktivno uključila u zajedničko promišljanje, raspravu, davanje primjedbi i sugestija. To su činili s velikom otvorenošću jedni prema drugima, poglavito prema crkvenoj hijerarhiji. Svi članovi Sinode ističu da se uočava kako Crkva ima probleme s kojima se sve teže nosi i treba žurno tražiti rješenja kako to stanje popraviti. Svjesni su da Crkva ne može učiniti nagle i radikalne promjene, ali može i treba učiniti korake koji će na duge staze donijeti pozitivne učinke. Biskupska sinoda je vrlo dobar korak na tom putu. U deset tematskih točaka, doneseni su brojni zaključci, iz kojih izdvajam samo neke detalje koji mogu poslužiti i za diskusiju:

Na pitanje tko čini Crkvu i tko su njezini suputnici izvan nje, članovi Sinode dali su sljedeće odgovore:

- zajednicu čine oni koji su aktivni u župnom pastoralu, oni koji idu na svetu misu i molitvene susrete;

- od zajednice su odvojeni oni koji su sami to htjeli, oni kojima se ne sviđaju oni koji su u župi aktivniji, neki se boje svećenika, propovijedi su im dosadne;

- mladi se boje dolaziti u Crkvu jer smatraju, tj. boje se da će ih društvo zbog toga odbaciti.

 

Na temu slušanja i osluškivanja drugoga u Crkvi, istaknuto je sljedeće:

Slušanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu usko su povezani. Slušati nekoga znači poštovati ga. Vježbati se u ljubavi znači vježbati se u slušanju drugoga.

Problem kod kršćana je i česta dvoličnost i paralelno podržavanje Božjeg i svjetovnog, ovisno o situaciji u kojoj se osoba nalazi.

Crkvenoj hijerarhiji nedostaje bolja komunikacija s vjernicima.

U Gospićko-senjskoj biskupiji nema katoličkih medija u kojima bi Crkva mogla objasniti neke svoje poteze i odgovoriti na neka pitanja.

Treba vidjeti kako riješiti problem vjernika koji se dijele jedni od drugih jer brojne male zajednice često se karakteriziraju kao sekte. No, treba paziti i dobro razlučivati jer više puta male zajednice donose više dobra nego neke velike zajednice. Razdore među vjernicima stvara i politika. Vlada stav da je Crkva bogata i da se njezina hijerarhija udaljuje od naroda i time gubi svoje značenje. To se događa zbog manjka komunikacije. Djelovanje Crkve komentiraju vjernici, ali problem je što ga na krivi način komentiraju i oni koji su nevjernici, koji ne idu u crkvu i svoje gledište prenose na druge. Vjernici imaju sve više sliku da se veliki broj svećenika ponašaju nerazborito. Negativan primjer jednog svećenika utječe na druge.

U područjima koja su tijekom Domovinskog rata bila više zahvaćena ratnim strahotama još uvijek se osjećaju posljedice, vlada netrpeljivost među običnim ljudima...

Ljudi se često trude izbjegavati biti aktivni u svojim župnim zajednicama, u biskupiji i Crkvi općenito. Rijetki su laici koji su spremni preuzeti odgovornost i aktivno djelovati. Trebalo bi uvesti neobavezna druženja u župnim zajednicama gdje bi se laici više upoznavali i zbližavali jedni s drugima i s klericima i u duhu tog zajedništva odlučivali se na uključivanje u različite aktivnosti koje postoje u toj župnoj zajednici pa i šire…

Kod mladih, a nažalost i kod djece nema kontinuiranog života i rasta u vjeri. To će se sve više odražavati u životima novih obitelji i u praksi primanja sakramenata. Događa se vrlo često da veliki broj vjernika uspostavlja vezu sa svojom župnom zajednicom samo po potrebi, odnosno kada treba primiti jedan od sakramenata ili sakramentala. Treba više poraditi na cjelovitom odgoju u vjeri, od krštenja pa sve do smrti.

Budući da se nakon pošasti korone koja je vladala u cijelom svijetu vraćamo normalnom svakodnevnom životu, treba poraditi na tome da se vjernici ponovno vrate u crkvu i slave sakramente redovitim putom kao i prije. Treba obnoviti različite susrete vjernika laika i klerika na svim razinama: župnoj, dekanatskoj, biskupijskoj, metropolijskoj i općecrkvenoj, dakle, obnoviti i širiti zajedništvo. Ovo svojevrsno duhovno pročišćenje treba iskoristiti u razlučivanju bitnog od nebitnog u životu i vjeri.

 Predavač, dr. Richard Pavlić istaknuo je zaključno: „Treba nastaviti put Biskupske sinode, promišljati i dalje o gorućim problemima Crkve i uz pomoć Duha Svetoga tražiti rješenja za njih.“

Slijedila je rasprava u kojoj su prisutni pastoralni vijećnici postavljali pitanja koja se odnose na aktualno stanje u kojemu se kao društvo i Crkva nalazimo.

Potom je mons. Marinko Miličević, generalni vikar  predstavio Pastoralni program Gospićko-senjske biskupije za 2022./2023.

- Zaključnim riječima  biskupa mons. Zdenka Križića završio je ovaj susret.

 

tekst: s. Robertina Medven

fotografije: Lucija Starčević

Brojač posjete:
220104
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016