Jutarnju svetu misu u 9,00 sati – kako je već objavljeno na Fejsbuk profilu naše župe – predvodio je župnik mons. Marinko, u suslavlju s don Jurom Ladišićem, a poslužitelj oltara bio je bogoslov Kristija Pajdaković. Pjevanje na euharistijskom slavlju vodila je orguljašica Gabrijela Degoricija s nekoliko članova zbora "Anđeli".

Župnik Miličević je u propovijedi, na temelju misnoga evanđelja, kratko protumačio sadržaj Osam blaženstava, koje je Isus proglasio na početku svojega javnog djelovanja, posebno istaknuvši čisto srce, mirotvorstvo i progon. Čistoća srca je veoma zahtjevna krjepost, i posebno ju je teško postići i čuvati u današnjima okolnostima mnogih izazova. Da bi netko bio blažen njegova kompletna nutrina mora biti čista. To je važno jer iz usta izlazi i iz srca izvire sve što onečišćuje čovjeka, kako nam je Isus posvijestio. Onečišćuje ga njegovo djelovanje koje nije u skladu s Božjom voljom. A blaženo gledanje Boga jest cilj našega života, a ono neposredno nije moguće ovdje na zemlji. Ipak, čisti srcem već ovdje na zemlji primjećuju Božju prisutnost i u njoj žive, djeluju i jesu. Zato svi trebamo svakodnevno žarko moliti da zadobijemo čisto srce.

U današnjem svijetu punom ratova riječ mir je najspominjanija. Ali ona u Bibliji ima dublji sadržaj: miru u srcu pojedinca, mir s ljudima i mir s Bogom. On je ispunjenje svih naših tjelesnih i duhovnih potreba, rezultat je ravnoteže duha i tijela, izriče sreću i zadovoljstvo, a ne samo odsutnost rata i nemira. Krist je Knez mironosni, Sin Božji koji je na križu donio mir opraštanjem i svojim mučiteljima. Bogu je veoma stalo do mira i nije mu do ratova. Zato su sinovi nebeskog Oca oni koji tako nasljeduju Krista i postižu savršenstvo na koje su pozvani.

Na koncu, Isusov učenik treba biti svjestan da je nemoguće živjeti kršćanskim životom a ne biti progonjem. I važno ljudsko iskustvo kaže da se sve vrijedno i na ovom svijetu postiže kroz muku, napor i trpljenje. Uzak je put koji vodi u spasenje i posut je trnjem. Krist je svojim učenicima obećao da će zbog pravednosti biti progonjeni, ali i povezani s Bogom kao jedinim svojim osloncem u životu. Jer pravednik će od vjere živjeti. Trpljenje progonstva ima ulogu svjedočanstva prema progoniteljima i poganima jer se vjerodostojnost kršćana pokazuje i dokazuje dosljednošću u vrijeme kušnje. Tko ustraje do kraja taj će se spasiti. Bit će baštinik kraljevstva nebeskoga. A u svemu tome potrebna nam je stalna molitva. Ona je izvor snage i utjeha protiv svih napasti. Zato je važno da vjernik svakodnevno izdvoji vrijeme za molitvu. Neka nam zagovor Svih svetih u tome pomogne!

Misno slavlje u 11,00 na Poljicima predvodio je župni vikar don Anđelko. On je u propovijedi, na temelju prvoga čitanja iz Knjige Otkrivenja, najprije posvijestio da je veliko mnoštvo slavodobitnika na nebu došlo iz svih naroda, i plemena, i jezika. Dakle, nema ni pojedinaca ni naroda koji su unaprijed privilegirani te imaju neke olakšice da dolazak pred prijestolje Božje. Jer svi "dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (Otk 7,14). Dakle, nisu došli s neke lude zabave, niti iz gostionice, niti s proslave "Noći vještica"…

Sv. Ivan, u drugom čitanju, ističe kako svijet, koji je bio daleko od Boga, ne samo da ih nije poznavao, nego im se rugao (v. 1Iv 3,1-2). A Isus nam, upravo u osmom blaženstvu posvješćuje da se trebamo radovati ako nam se ljudi rugaju zato što živimo kršćanski. Dakle, kršćanski mladići i djevojke koji drže predbračnu čistoću ne smiju se žalostiti ako zbog toga budu izrugani! Kršćanski supružnici koji čuvaj bračnu vjernost, koji idu u crkvu, koji u obitelji zajedno mole, koji ne tračaju i ne psuju – ne smiju se žalostiti kad im se zbog toga budu rugali! Jer to je razlog za ponos! Štoviše, Isus nas potiče u da budemo spremni - zbog Njega - trpjeti nepravde, uvrede i laži, čak i sam progon! Jer tako žive sveti ljudi – svetci!

Stoga, svetkovina Svih Svetih posvješćuje nam da je svetost naša kršćanska zadaća, naša školska i domaća zadaća. Jer već u Starom zavjetu Bog nam kaže: "Budite sveti, jer ja sam svet!" Dakle, biti kršćanin, znači – biti svet(ac)! Mediji danas, nažalost, ne reklamiraju svetce-ideale, nego lažni svetce-idole - to su sportaši, pjevačice, glumice… njih se nameće za uzore djeci i mladima. Zato je potrebno znati kako su pojedini ljudi postali duhovni velikani, kako su postigli svetost. Potrebno je poznavati njihov život čitajući njihove životopise…!

Potom je don Anđelko naveo petoricu koji su na pet različitih načina postali svetački uzori: Maksimilijan Kolbe, Leopold Mandić, Alojzije Stepinac, Ivan Merz i Petar Barbarić. Na koncu je prepričao jednu životnu zgodu kao primjer "kako svetci izgledaju. Prolazeći pokraj jedne crkve u velikom gradu mali Martin reče majci:
- Mama, zašto su prozori na crkvi prljavi; kroz njih se ništa ne vidi?
Majka ništa ne reče, nego ga primi za ruku i povede u crkvu. Sunce je prosijavalo kroz šarene vitraje prozorskih stakala sa svetcima i igralo se njihovim bojama. Dok mu je mama opisivala svetce na svakom prozoru Martin se posebno divio krasnom prizoru, a posebno se zagledao u lik na jednom prozoru.
- Mama, koji je ono svetac, iznad velikog oltara? - upita silno znatiželjan.
- To je tvoj zaštitnik, Sv. Martin! – reče mu majka.
Nekoliko dana poslije, u školi pita vjeroučitelj djecu - tko su to svetci?
Ja znam! – veselo vikne Martin. To su ljudi kroz koje prosijava sunce!
Dakle, potaknuo je na kraju don Anđelko, da bismo ovdje na zemlji ispunili svoju kršćansku zadaću i bili sretni ter postigli vječnu sreću sa svima svetima, trudimo se da kroz nas u svakodnevnom životu – prosijava sunce Evanđelja!
Poslije mise, na kojoj je pjevanje vodila časna Judita, kod središnjega je križa u groblju na Poljicima održana molitva za pokojne.

Euharistijsko slavlje u 11,00 sati u Švici predvodio je župnik Marinko, kao i u 14,30 s. u Dabru, a don Anđelko večernju u 18,00 uri u župnoj crkvi. I ove godine, opći je dojam, neusporedivo je više ljudi bilo na grobljima nego u crkvama. Možda zato što su mnogi bili u rodnim župama iz kojih su doselili…?