Na Spomen svih vjernih pokojnika, 2. studenoga na velikom se otočkom groblju u kapeli Sv. Josipa i ispred nje okupio lijep broj vjernika za slavlje sv. mise za sve naše pokojne, a posebno za one čiji su zemni ostatci položeni na tome "posljednjem počivalištu", kao i za sve druge "ma gdje bili" ter za duše u čistilištu.

U propovijedi je predvoditelj misnoga slavlja župni vikar don Anđelko istaknuo značenje blizine svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana, s kojima u "zajedništvu" mi vjernici tvorimo "općinstvo svetih", koje slikovito možemo sebi predočiti kao zgradu u kojoj su na vrhu oni koji su već u vječnoj Božjoj radosti, a na prvom katu su duše u čistilištu, dok smo mi kao hodočasnici ili "putujuća Crkva" - u prizemlju…

"Dušni dan je spomendan na sve vjerne pokojne. Zahvaljujemo Bogu i za toliku našu braću i sestre koji su živjeli uzornim kršćanskim životom, ali nisu službeno proglašeni svetima samo zato što nije nitko za njih službeno pokrenuo proces kanonizacije. To ne znači da su manje sveti od onih koji su službeno od Crkve proglašeni svetima. Sigurni smo da i na ovom našem groblju postoji puno onih koji pripadaju zboru svetih, iako nisu službeno proglašeni svetima, pa mi i njih molimo da nas zagovaraju kod Gospodina na našem zemaljskom hodočašću", naveo je don Anđelko riječi našega biskupa Zdenka sa slavlja Svih Svetih. Ali posebno trebamo svaki dan moliti za one koji su otišli s ovoga svijeta, ali još nisu stigli u vječnu Božju radost – to su u prvom redu duše u čistilištu.

Svakako, ovaj spomendan nas potiče na razmišljanje o životu nakon ovozemaljskog života, prema kojemu idemo odnosno vraćamo se u kući, jer kaže Sv. Pavao: "Domovina je naša na nebesima…!" Zato je dr. Tomislav Ivančić lijepo i poticajno istaknuo duhovnu misao:

"Čovječe, ti imaš cilj pred sobom, ti putuješ kući. Ti ovdje nisi kod kuće, svaka te sekunda nosi. Ne možeš stati i reći: E, sad ću zaustaviti sat. Vrijeme samo leti, ali kad će stati?

U vječnosti.

Smrt ne postoji, a ono što mi nazivamo smrću to je rođenje za život, to je prolaz u život.

Tamo nas čekaju svi naši pokojnici, prijatelji, braća, znanci, najbolji ljudi, djeca. Toliki nas čekaju – svetci, anđeli, arkanđeli, Isus naš prijatelj, Gospa - pa kud ćete ljepše! Ovdje je teško, tamo je milina.

Ja znam kamo ide moj život, znam komu sam povjeren.

Uhvatite se za glavu i upitajte se: Kamo ja to idem?

I jamčim vam, nakon tri dana bit ćete novi ljudi. Iskustvo nam to kaže.

Hvala vam što ćete ovo zapisati, u srce, a onda u pamćenje."

Nakon sv. mise, na kojoj je posluživao bogoslov Kristijan Pajdaković, a pjevanje vodila časna Judita, kod "glavnog križa" je održana molitva odrješenja za sve naše pokojne.