Misa večere Gospodnje proslavljena je na Veliki četvrtak  06.travnja, s početkom u 18,00 sati, ulaznom pjesmom – Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista,u kojem je spas, život i uskrsnuće naše,po kojemu smo spašeni i oslobođeni. Ovom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.

Predvoditelj misnog slavlja bio je mons.mr. Marinko Miličević generalni vikar biskupije i otočki dekan i župnik.  Poslužitelj oltara bio bogoslov  Kristijan Pajdaković

Dok se pjevala Slava, na crkvi i u crkvi su zvonila zvona. Nakon toga zvona se gase sve do Slave na Veliku Subotu.

Čega se sjećamo na današnji dan, na Veliki četvrtak? Prisjećamo se da Isus slavi sa svojim učenicima pashalnu gozbu koja je Izraelce podsjećala na oslobađanje iz egipatskog ropstva i na ulogu koju je pri tome imao sam Bog. Istodobno je to i gozba rastanka od učenika pred smrt Isusovu. Prisjećamo se također da Isusova večera s učenicima na simboličan način pokazuje Isusov život kao nesebično darivanje, kao lomljenje za druge, grešne i odbačene ljude- i u tom smislu govori o gozbi ljubavi. Isus na Veliki četvrtak ostavio je oporuku sudionicima da takve gozbe slave i dalje, dakle i poslije Isusa. U povezanosti s ovim zadnjim došlo je do prakse da biskupi i svećenici slave svoj dan jer ih je Isus pozvao da zajedno s zajednicom sjećaju što je Bog u Isusu učinio za ljude. Veliki četvrtak nije samo dan svećenika nego prvenstveno dan svih u kršćanskoj zajednici koji se prisjećaju Isusove ljubavi i otvorenosti, Isusove solidarnosti i poniznosti i koji u drugome čovjeku ne vide vlastitog neprijatelja, ugrozu ili opasnost za vlastiti život, ili pak vuka koji će ga proždrijeti, kao što reče jedan filozof, nego mogućnost da se kroz drugoga i drugačijega čovjeka ostvari i dadne svome životu smisao- oporuka mogućnosti ljubavi. Isus se na određeni način dao, žrtvovao za druge, za grešnike. S naše strane ostaje veliko pitanje koliko smo mi spremni dati sebe ili dio sebe za drugoga: za vlastito dijete, za prijatelja, za bračnog druga, za čovjeka u nevolji, za onog bolesnog i napuštenog i na kraju, kao vrhunac svega, koliko smo spremni dati sebe i za onog grešnoga, pa čak i za vlastitog neprijatelja.

Tijekom euharistije, župnik je oprao noge dvanaestorici predstavnika župnog pastoralnog vijeća, kao što je Krist to učinio svojim učenicima uoči muke i križa.

Sveto Otajstvo je nakon mise preneseno na pokrajni oltar gdje su se vjernici okupili u molitvi i klanjanju.

Na kraju misnog slavlja župnik je organizirao prijem i večeru za „apostole“ koji su sudjelovali u liturgiji u župnom stanu.

I.B.