Blagdan sv.Roka
Danas na blagdan je sv. Roka, Misu u 17 sati u kapelici sv.Josipa na gradskom groblju u Otočcu gdje je i kip sv.Roka predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar i župnik u Otočcu u suslavlju s don.Jurom Ladišić. Kapelica ima glavni oltar posvećen sv. Josipu a u njoj su još i kipovi Marije Magdalene i sv. Roka.

U svojoj propovjedi župnik je govorio o liku i djelu Sv.Roka, kako moramo slijediti svetoga Roka kako bismo zavrijedili Kraljevstvo Božje jer on je bio hodočasnik Božji.

Sv. Roko štuje se kao zaštitnik oboljelih od gube, kuge, kolere i općenito zaraznih bolesti, invalida, kirurga, a zaziva se u pomoć i protiv bolesti domaćih životinja. Širenju njegova štovanja najviše su pridonijeli franjevci kapucini. Sv. Roko u našoj domovini je zaštitnik mnogih mjesta.


Pučko pjevanje predvodio je bogoslov Josip Šimatović.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Životopis Sv. Roka

Roko je rođen g. 1295. u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof, a njegovi su se preci borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina koji će postati slavan svetac.

On je još prije nego je navršio 20 godina ostao bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Na svome hodočašću u Rim Roko se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi.

Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili toliki slikari.

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobože sumnjiva tipa i špijuna te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.
Brojač posjete:
1862077
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016