IZ PORUKE GOSPIĆKO-SENJSKOGA BISKUPA ZA KORIZMU I USKRS 2012. GODINE

Zadatak je današnjeg naraštaja da prenese na onaj idući najdragocjeniji dar koji smo primili - vjeru u Isusa Krista. Na to sve vjernike poziva i papa Benedikt XVI. proglašenjem tekuće pastoralne godine Godinom vjere. U našoj Biskupiji imamo u tome dodatni poticaj u Godini župne kateheze. (…)

Korizma je jâkō liturgijsko vrijeme koje vjernika vodi od istine što je čovjek po sebi (Pepelnica) do istine što je po Bogu (Uskrs). Na tom putu imamo dosta putokaza kojima nas Bog i Crkva usmjeruju. Među njima ovdje je izdvojeno sedam.

1. Pepelnica: Čovjek je Božje stvorenje, što znači da nema izvor svoga postojanja u sebi, nego u Bogu. Po sebi bi bio prah i pepeo, što izražavaju obredi Pepelnice.

2. Stalna je napast biti kao Bog, kad ne trebaš za ono što jesi i za ono što imaš nikome zahvaljivati i nikome odgovarati za svoje čine. Isus je Napasnika otjerao. Bogu se treba klanjati (zahvaljivati) i njemu služiti svojim djelima.

3. Isus je u svom naviještanju jasno isticao tu okomicu,podizao oči prema nebu, molio, zahvaljivao i u svome odlučivanju uvijek računao s Očevom voljom. Imamo pravo
služiti se zemaljskim dobrima, ali ne zaboraviti da je to dar "odozgor" i da je u Bogu naša vječna domovina. Vertikalu bi svakako trebalo ojačati redovništvo.

4. Vjera nije poklad znanja nego život u zajedništvu po vjeri. Isus nije imao svoju obiteljsku zajednicu, ali je stvorio uži krug ljudi oko sebe (jezgru) u kojem je ostvarivao ono što je mislio i govorio. Kod njega su misao, riječ i djelo uvijek bili usklađeni. Za uspješno naviještanje vjere potrebne su u svakoj zajednici osvjedočene jezgre iz kojih se vjera širi u šire krugove.

5. U svakoj zajednici potreban je vođa koji svojim vodstvom služi rastu pojedinca i zajednice ter kojemu ostali članovi duguju odanost. Isus je pokazao na koji način se vodstvo odvija i koje osobine vođa treba imati. Lažna je parola da čovjeka treba prepustiti njemu samome.

6. Isus nije uklonio smrt, ali je od nje napravio vrata koja vode u vječnost. Taj put nije on tek tumačio; on se dogodio u njegovom tijelu. Time je dao odgovor na ključno ljudsko pitanje o smislu života.

7. Isus je svim svojim bićem volio svakoga čovjeka i cijeloga sebe uložio za njegovo spasenje. Tu ljubav učinio je vidljivom u euharistiji - kruhom koji se jede i vinom koje se pije. Postao je hrana i piće onih koji vjeruju u nj.

Svaki navjestitelj vjere treba razinu svoga nasljedovanja Isusa Krista što više približiti razini njegova darivanja ljudima. Način kako je Isus navijestio vjeru u Boga i spasenje čovjeka trajni je putokaz za uspješno prenošenje vjere i u današnjem svijetu.

Radosne vazmene blagdane želi vam vaš biskup
Dr. Mile Bogović