Na prvi dan Svetog trodnevlja - Veliki četvrtak u župnoj crkvi u Otočcu slavili smo svečanu euharistiju - misu Večere Gospodnje.

Na misi su sudjelovali članovi Župnog pastoralnog vijeća koji su ujedno predstavljali i apostole u obredu pranja nogu, veći broj ministranata, članovi velikog pjevačkog zbora pod vodstvom Branke Bernardi, krizmanički kandidati i dio prvopričesničkih.

Prisustovao je veći broj i svih drugih vjernika, posebno onih koji su redovitiji u crkvi. Njima je i jasnije da je Sveto trodnevlje slavlje vazmenog otajstva. S Velikim četvrtkom počinje proslava upravo tog Otajstva koje se u liturgiji slavi do svetkovine Duhova.

Misu je predvodio mons. Tomislav Šporčić u suslvalju s vlč. Jurom Ladišićem. Na početku mise župnik je naglasio ustanovu Euharistije i Svećeničkog ređenja. Pozvao je prisutne da se posebno mole i za svoje svećenike.

Homiliju je župnik bazirao na čitanjima Velikog četvrtka. U prvom čitanju gdje se govori otajnstvenom slavlju židovske Pashe u Egiptu. Pasha se slavi s janjetom bez mane, to znači da Bogu ide ono što je najbolje, ona se slavi opasanih bokova i žurno. To znači da i mi slavimo Isusovu Pashu u hodu ovim svijetom, kao putnici. Ovdje nemamo trajnog boravišta. Slavimo je bez zadrške, postupno usmjereni na nju. Sv. Pavao govori kako predaje ono što je primio. On ističe rečenicu ovo je tijelo moje za Vas, ali također ovo i Vi činite meni na spomen. Bogočovjek ne samo da se predaje ljudima, onima koji su mu nanijeli smrt, kao hranu za vječni život, nego trebamo odsada mi sami izvršavati - Ocu prinositi Sinovljevu žrtvu...!

Pranje nogu o čemu se govori u evanđelju dokaz je ljubavi do kraja, do punine, djelo ljuabvi koje Petar doživljava kao nešto posvema nedopustivo, sve je izvrgnuto naglavce. No, upravo to što je za običnu ljudsku (Petrovu i našu) pamet krivo i neshvatlajivo, jest ono jedino i potupuno pravo: svaki treba dopustiti da se to najprije njemu samom dogodi i to upravo onako kako to Gospodin Isus čini u svojoj ljubavi od koje se veća ne može zamisliti.