U Oštarijama, ogulinskim, nakon misnog slavlja koje je u svetištu Gospe od Čudesa predvodio mons. Vlado Košić u suslavlju s mjesnim biskupom Milom Bogovićem i nekolicinom svećenika, u dvorani stare škole predstavljen je zbornik radova BEATA VIRGO DE MIRACULIS - ŠTOVANJE BDM NA PODRUČJU GOSPIĆKO-SENJSKE BISKUPIJE sa znanstvenog skupa koji je 30. travnja i 1. svibnja 2010. održan u tom mjestu.

Nakon što je zbor mladih mjesto molitve otpjevao Gospinu pjesmu, nazočne je pozdravio mons. M. Bogović i podsjetio na važnost zbornika i prigode zbog koje je održan - 550. godina bule pape Pija II. kojom je udijelio oproste oštarskom Gospinu svetištu i 10. obljetnica uspostave Gospićko-senjske biskupije.

Mladi su zatim pjesmom uveli u riječ predstojnika Hrvatskoga mariološkoga instituta KBF Sveučilišta u Zagrebu mons. V. Košića, koji je nazočne upoznao s djelatnošću te ustanove i nabrojio kongrese i simpozije na kojima je sudjelovao i koje je organizirao. Nakon ponovne pjesme, sa sadržajem zbornika nazočne je upoznao fra Petar Lubina, donedavni dugogodisnji tajnik HMI i urednik zbornika, istaknuvsi kako je to pravi marijanski spomenik Crkvi u Lici, osobito Oštarijama i Gospi od Čudesa, koja to uslije svoje tegobne prošlosti i te kako zaslužuje, i da će, kao dragocjen kamenčić, ukrasiti divan mozaik hrvatske mariološke i marijanske baštine, kako je rekao u predgovoru zbornika.

30. travnja i 1. svibnja 2010. održan je u Oštarijama kraj Ogulina znanstveni skup o štovanju bl. Djevice Marije na području Gospićko-senjske biskupije, i to u povodu 550. obljetnice bule pape Pija II. i 10. obljetnice Gospićko-senjske biskupije. U njegovu radu sudjelovalo je 24 predavača koji su u svojim znanstvenim proukama otkrili brojne dragocjenosti iz ličke marijanske prošlosti. Međutim, ako nešto nije zapisano, ostaje kao da se nije ni dogodilo! Zato sam i zamolio predavače da svoja predavanja prirede za tisak. Tako danas imamo zbornik s radovima 22 predavača s oštarskoga znanstvenog skupa, naslovljen BEATA VIRGO DE MIRACULIS, Štovanje BDM na području Gospićko-senjske biskupije, koji ću ovdje ukratko predstaviti.

U tematiku zbornika uveo nas je dr. Milan Kruhek prikazujući društveno-političke prilike od sredine 15. st. na hrvatskom i europskom političkom prostoru prema kriteriju koliko su i kakve veze imali sa životom Modruša i crkve Gospe od Čudesa. Oslikao je vrijeme od kneza Nikole IV. pa njegova sina i nasljednika kneza Stjepana II. Frankopana i Stjepanova sina Bernardina. Koristeći krajiške inženjerske cteže i opise Giovannija Pieronija (1639.) i Martina Stiera (1660.) dolazi do zaključaka:

1. da je oštarska crkva građena u doba kneza Stjepana II. Frankopana. Završena je nakon frankopanske diobe, u razdoblju od g. 1449. do pada Bosanskog Kraljevstva 1463. Vjerojatno se oprosti bulom g. 1459. odnose na već novu, a ne staru crkvu, ali je pitanje je li bila posve uređena.

2. Teško da je oštarska crkva nakon rušenja Modruša, uoči krbavskog poraza g. 1493., mogla živjeti svoju hodočasničku tradiciju.
Dr. Mile Bogović pokušao je dočarati crkvene prilike u Krbavskoj, odnosno, zahvaljujući Stjepanu Frankopanu, od g. 1460. Modruškoj biskupiji. Oštarsku crkvu vidi predodređenom da postane katedrala u doba uspona povijesnog razvoja i značenja Modruša i Oštarija. Budući da ubrzo doživljavaju nagli pad, istu sudbinu doživljava i oštarska crkva koja nije nikad dovršena.

Dr. Zorislav Horvat prikazuje riječima i slikom kako je oštarska crkva s vremenom mijenjala svoju arhitekturu od svojih početaka do početka 20. stoljeća. Tvrdi da je teško izgledala drukčije od suvremene koju vjerojatno gradi Stjepan Frankopan po uzoru na dvorsku kapelu sv. Jurja u Bečkom Novom Mjestu tijekom druge polovice 15. st. na mjestu starije i manje. God. 1688. obnavlja se svetište stare crkve i postaje župnom crkvom, a regotizira je g. 1901. arhitekt Stjepan Podhorsky.

Prof. Ivan Tironi slično je predočio ukratko povijest oštarskog naselja i gradnju crkve Gospe od Čudesa, zaustavljajući se posebno na prikazima crkve Giovannija Pieronija i Martina Stiera, projektu za obnovu Josipa Vancaša i opisu crkve danas. Društveni položaj i blizina Habsburgovcima omogućili su Stjepanu Frankopanu pronaći graditelja oštarske crkve i, uz pomoć domaćih majstora, ostvariti jedan od najmonumentalnijih poduhvata u okviru hrvatske kasnogotičke sakralne arhitekture.

Polazeći od definicije svetišta Zakonika kanonskog prava, fra Petar Lubina predstavio je teološki okvir u doba nastanka crkve Gospe od Čudesa, njezin nastanak i nju kao Gospino svetište, pokazujući što se s njome zbivalo od početka do najnovijeg doba. Opisao je i značenje koje je svetište imalo za pučanstvo ličko-goranskog kraja, njegovu simboliku kao i teološko i pastoralno značenje.

Temeljitijom analizom, prije svega ikonološkom, prof. Marija Mirković vrednuje glavni oltar oštarske crkve, na kojemu je i kip Gospe od Čudesa, koji drže historicističkim djelom s početka 20. stoljeća. Pokazala je da su kipovi na njemu nastali već početkom 17. st. vjerojatno u istoj (istarskoj) radionici u kojoj je nastao i Gospin oltar u crkvi Marije na placu u Gračišću iz g. 1633. utvrđujući kako je današnji Gospin kip u Oštarijama zapravo vjerna kopija nekadašnjeg kipa iz staroga svetišta.

Dr. Dario Tokić slikom i riječju proučava oltar Majke Božje od Čudesa u oštarskom svetištu s biblijskog zrenika. Već u samoj strukturi oltarne kompozicije vidi biblijski sadržaj. Zaustavlja se na posebno zanimljivim kombinacijama otajstava iz Marijina života i likovima evanđelista na oltarnim krilima. Odabrane scene i njihove kompozicije pokazuju biblijske temelje i opravdanost vjerskog doživljaja da je Marija, majka Isusova i svakog vjernika, ujedno i Majka milosrđa.

Dr. Željko Blagus raščlanio je teologiju oprosta u suvremenoj teologiji na temelju apostolske konstitucije Indulgentiarum doctrina pape Pavla VI., zatim iznio povijesni razvoj oprosta, da bi na kraju predstavio bulu pape Pija II. i oproste koje je 30. ožujka 1459. iz Mantove udijelio oštarskom svetištu.

Mr. Tomislav Šporčić osvijetlio je ukratko ulogu koju je imao nadb. Josip Pavlišić u novijoj povijesti oštarskog svetišta, najprije dok je oštarskom župom upravljao iz Ogulina i obnavljao ga, a zatim dok je bio riječko-senjski nadbiskup pod kojega je jurisdikciju spadala i župa Oštarije, koji mu je želio vratiti nekadašnje značenje i sjaj, i u materijalnom i u duhovnom smislu.

U svom članku nadb. dr. Ivan Devčić proanalizirao je svetište Gospe od Krasna s povijesnoga, duhovnoga i aktualnog motrišta. Nakon što je iznio legendu o počecima i najvažnije povijesne podatke o svetištu kao i tumačenja o njegovu nastanku, podastire njegova duhovna obilježja. Analizirajući svetište s aktualnog zrenika, zamjećujući nov način hodočašćenja i proštenjarenja te pruža korisne prijedloge za njegovu budućnost kako bi zadržalo ulogu koju je imalo u prošlosti.

Kalendarskim slijedom marijanskih blagdana tijekom godine, mr. Draženko Tomić ukratko je predstavio 18 župnih crkava i 28 kapela na području Gospićko-senjske biskupije posvećenih Gospi te uz njih spomenuo neke važnije povijesne podatke o vremenu njihove gradnje, rušenja ili obnove.

Na temelju terenskih zapisa iz Oštarija i Mihaljević Sela dr. Manda Svirac pokušala je dočarati običaje i navike osobne molitve ili molitve u zajednici, a naglasak je stavljen na čašćenju bl. Djevice Marijie molitvom i pjesmom.

Prof. Blaženka Ljubović predstavila je štovanje Majke Božje Snježne u župi Krivi Put. Nakon što je prikazala povijest župe i crkve koja se razvila u godišnje okupljalište hodočasnika, proanalizirala je aspekte štovanja Gospe i pokazala koliko je ono bilo važno u prošlosti, što je s njime danas i koju je ulogu imalo i još ima u vjerničkom životu.

Na temelju terenskih istraživanja, dr. Sanja Vulić proanalizirala je pučka imena, ponajprije marijanskih blagdana koji su se slavili u Ogulinsko-modruškoj udolini - Svijećnica i Blagovijest te Uznesenje i Rođenje Marijino kao i Bezgrešno Začeće, a ostalih u mjeri koliko su u govorima toga područja zastupljeni. Na temelju proučenoga donijela je podatke o zastupljenosti i važnosti pojedinih blagdana.

Na temelju zapisa s pektoralnog križa, pečata krbavskih biskupa, crkava posvećenih Gospi i opreme za ličke crkve kao i podataka o hodočašćima mr. Petar Runje obrađuje štovanje Majke Božje i neke njegove značajke u srednjovjekovnoj Lici.

Dr. Milan Šimunović predstavio je Oštarsko i Krasnarsko svetište s njihovim osobitostima u sklopu ostalih hrvatskih marijanskih svetišta. Svjestan vremena i promjena koje ono sa sobom nosi, zamjećuje da bi svetišta trebala biti mjesta inkulturacije evanđelja, koja će nuditi kvalitetnije sadržaje, više evangelizacijske negoli manifestacijske. Predlaže dobre godišnje pastoralne programe, od pokorničkih i euharistijskih slavlja do prigodnih kateheza, u što bi trebalo uključiti i laike, pokretanje posebnoga glasila i objavljivanje suvremenog molitvenika. Vidi potrebu personaliziranog i timskog pastorala, posebno u dane većih okupljanja... Smještaj i živopisna priroda privlače hodočasnike i imaju veliku ulogu u novoj evangelizaciji.

Dr. Nikola Vranješ osvrnuo se na značajke marijanske pobožnosti, molitvene i druge oblike, najupečatljiviju na gorsko-kotarskom i ličkom području u sveukupnoj pobožnosti katolika toga područja. Od marijanskih svetišta do ostalih marijanskih crkava i kapela prepoznaje njezino mjesto i značenje stavljajući naglasak na teološko-pastoralnu dimenziju njezina značenja.

U nekoliko predavanja obrađeno je marijansko štovanje kao i marijanska nazočnost u djelima nekih velikana s područja Gospićko-senjske biskupije. Tako je mariološka i marijanska mjesta u knjigama propovijedi (izvornim Razgovori za sve nedilje kroz godinu, Rijeka, 1824. i prijevodima u tri sveska Razgovori, Rijeka, 1831.) svećenika Frana Vrinjanina (+1854.) obradio dr. Emanuel Hoško. Iako su u Vrinjaninovim propovijedima brojnije moralne teme od vjerskih, malo nakon njih objavljenim prijevodom pokazuje da je vjernicima potrebnija katehetska propovijed od moralnog govora.

Dr. Veronika Reljac obradila je mariologiju i marijansku pobožnost u spisima svećenika Dragutina Kukalja (+1945.), koji ju je širio u spisima publicističke razine, ali cjelovita teološkog sadržaja. Promicatelj liturgijske obnove pisao je prvenstveno da vjernički puk potakne na svjesno i djelatno sudjelovanje u bogoslužju, pa je očitovanje vjere u Marijina otajstva i utvrđivanje marijanske pobožnosti neizvedivo ako nije u sastavu liturgijske obnove.

U nekoliko katehetskih spisa dugogodišnjega župnika (45 godina) u Karlobagu Šime Starčevića (+1859.), dr. Marko Medved proanalizirao je titule i štovanje bl. Djevice Marije koje Starčević kao zauzet pastoralac promiče, a najučestalije su bogomajčinstvo i djevičanstvo.

Nakon što je ukratko prikazao Starčevićev životni put i djelo, dr. Bruno Pezo proanalizirao je njegove nedjeljne homilije u kojima je predstavio bl. Djevicu Mariju kao Bogorodicu i Majku milosrđa, Majku boli te učiteljicu i uzor te prenosi iscrpno njegov teološki pogled na nju. Potiče na njezino štovanje, ali i nasljedovanje njezinih kreposti.

U posljednjem članku dr. Vitomir Belaj pokušao je pokazati kako se i na području Like naziru tragovi štovanja pretkršćanskih bogorodica (Trošmarija i Oštarije), pače su tako zgusnuti na dvama područjima na kojima su danas središta štovanja bl. Djevice Marije, da se može pretpostaviti kako se ondje nazire i neki kontinuitet štovanja.

Nijedno ljudsko djelo nije savršeno, pa ni ovo. Zahvalan sam Bogu da ga imamo, a onda svim predavačima kao i onima koji su nam na bilo koji način omogućili održvanje znastvenog skupa. Žao mi je da nije predstavljeno trošmarijsko Gospino svetište i da crkve nisu detaljnije obrađene, a jednako tako da nismo napravili barem i najmanji prikaz oštarske župe i prikupili staro molitveno blago koje se po nekim obiteljima još uvijek može naći. Sve u svemu, držim da s ovim što imamo možemo biti ne samo zadovoljni nego i ponosni, te da je ovaj zbornik ”pravi marijanski spomenik Crkvi u Lici, osobito Oštarijama i Gospi od Čudesa, koja to uslijed svoje tegobne prošlosti i te kako zaslužuje, i da će, kao dragocjen kamenčić, ukrasiti divan mozaik hrvatske mariološke i marijanske baštine”, kako sam rekao u predgovoru zborniku.

fra Petar Lubina