Stari i Novi zavjet često spominje srce u najrazličitijim značenjima. Štovanje Bezgrješnog Srca Marijina, međutim, nalazi svoj temelj u Novom zavjetu. Sv. Luka u 2. poglavlju Evanđelja govori o njemu tri puta: dvaput navodi kako je Marija “čuvala sve te stvari (koje je doživjela) u svom srcu, a jedanput spominjući riječi starca Šimuna kako će i njoj mač probosti dušu, što bi bilo isto kao da je rekao da će joj probosti srce. Crkveni naučitelji 4. i 5. stoljeća često u svojim djelima pišu o Marijinu srcu, a posebno je poznata tvrdnja sv. Augustina da se “Sin Božji utjelovio u Marijinu srcu prije nego u njezinoj utrobi.” U Srednjem se vijeku, naročito u 12. stoljeću, opširno razvija to učenje prijašnjih naučitelja, a još više u kasnijim stoljećima, sve do novijeg vremena.

U povijesti štovanja Srca Marijina posebno mjesto zauzima francuski svećenik sv. Ivan Eudes (1601.-1680.): njegovom inicijativom nastaju redovničke družbe posvećene štovanju Srca Isusova i Marijina, prvi blagdani s vlastitom misom i časoslovom, prva sustavna djela o teologiji, povijesti i štovanju, prve bratovštine, prva crkvena odobrenja, prvo veliko širenje pobožnosti Srcu Isusovu i Marijinu… Pisao je: “Ne želimo štovati u Isusovoj Majci samo neko otajstvo ili čin… nego samu njezinu osobu, tj. njezinu ljubav, njezino srce.” U novije vrijeme objave u Fatimi (1917.) posebice pridonose širenju štovanja Srca Marijina.

Usporedno s razvojem štovanja Srca Marijina razvija se i njegovo liturgijsko slavljenje. Razni pape sve više odobravaju odgovarajuće tekstove za misu i časoslov za razne biskupije, redovničke ustanove, bratovštine i vjerska udruženja. Papa Pio XII. konačno odobrava liturgijsko slavljenje za čitavu Crkvu, a prema najnovijem crkvenom kalendaru Bezgrješno Srce Marijino slavi se dan nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova.

Spomenuti papa Pio XII. donosi u svojoj enciklici “Haurietis aquas” veoma pobudan tekst o štovanju Srca Marijina: “Kako bi štovanje uzvišenoga Srca Isusova u kršćanskoj obitelji i u svekolikom društvu svijeta donijelo obilne plodove, neka vjernici tom štovanju pridruže pobožnost prema bezgrješnom Srcu Božje majke. I više je, naime, nego prikladno da kršćanski puk, koji je od Krista i Marije primio božanski život, nakon što je iskazao dužno štovanje presvetom Srcu Isusovu, predragom Srcu nebeske majke iskaže slično štovanje pobožnosti, ljubavi, zahvalnosti i zadovoljštine.” Papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptor hominis” (“Čovjekov Otkupitelj”), govoreći o otajstvu otkupljenja, kaže: “To je otajstvo nastalo, možemo reći, pod srcem Nazaretske Djevice kada je izgovorila svoj ‘neka mi bude…’ Od tog je trenutka to djevičansko i ujedno majčinsko srce, pod posebnim djelovanjem Duha Svetoga, uvijek slijedilo djelo svoga Sina i pošlo ususret svima koje je Krist obuhvatio i koje u svojoj neiscrpivoj ljubavi obuhvaća. Stoga je i njezino srce majčinski neiscrpivo. Karakteristika te majčinske ljubavi, što ga Božja majka usađuje u otajstvo otkupljenja i u život Crkve, nalazi svoj izraz u njezinoj posebnoj blizini čovjeku i svemu njegovu životu. U tome se sastoji otajstvo majke.”

Srce je Marijino, kao i Isusovo, uvijek s nama. Postoji i bije za nas. Otvoreno našim molbama, vapajima, za sve naše potrebe, nevolje, teškoće i žalosti. Zato je ono naša nada, utjeha i radost. Da, i radost, jer znamo da će nas, iako grješne ali i istinski skrušene, dovesti do vječnog spasenja, uvesti u vječno blaženstvo. Tko to Srce ne bi ljubio svim svojim srcem? No, svakako, srcem raskajanim i poniznim, kao uvjetom da ono ljubi nas “sada i u času smrti naše”, času prijelaza u sretnu vječnost.

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Večernja Misa u župnoj crkvi je u 18,30 sati.