OTOČAC – Grad Otočac, Župa Presvetog Trojstva u Otočcu i Gacko pučko otvoreno učilište sinoć su organizirali predstavljanje čak dvije knjige: Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina dr. Josipa Jurčevića te knjigu Lika i Podgorje na braniku doma i naroda Ive Vukića.

O Prikrivenim stratištima i grobištima jugoslavenskih komunističkih zločina govorio je Ante Beljo iz Zagreba te sam autor Josip Jurčević. A o knjizi Lika i Podgorje na braniku doma i naroda govorio je u odsutnosti samog autora Andrija Benković iz Gospića te dr. Mile Bogović.

Kako je istaknuo dr. Jurčević, njegova knjiga, zapravo zbirka originalnih dokumenata iz perioda poraća, koji dokumentiraju više od 700 grobišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izazvala je pravu buru preživjelih aktera koji su te zločine počinili i uspješno ih prikrivali više od pola stoljeća, odnosno njihovi biološki i ideološki nasljednici. Kako je istakao Jurčević, iz SAB-a su poslana pisma na sve moguće adrese protiv te knjige, koju SAB-ovci proglašavaju krivotvorinom, čak do državnog tužilaštva, očekujući valjda da će se po starim komunističkim navadama progoniti autor i zabraniti ta knjiga. Pritužba je završila čak i kod Hrvatske biskupske konferencije. Jurčević je još naglasio da u knjigu nije uvrstio novih 200 komunističkih stratišta za koja se zna, ali samo iz razloga dok ne budu verificirana po državnima hrvatskim organima.

Lika i Podgorje na braniku doma i naroda je opsežno štivo na 1.300 stranica teksta. Obuhvaćeni su progoni i zločini Drugog svj. rata na području Like i Podgorja. Nažalost nisu obuhvaćeni zločini na području Gacke, kako je istakao predstavljač Benković.

Dr. Mile Bogović je upoznao slušateljstvo s akcijom Katoličke crkve oko prikupljanja podataka pobijenih Hrvata tijekom i poslije Drugog svj. rata, ističući pravo na grob svakog poginulog ma koje ideologije bio, jer je to opća civilizacijska norma. Naglasio je da su formirane državne komisije ukinute u prvoj koalicijskoj vlasti, odnosno u sadašnjoj Kukuriku koaliciji. Stoga je Crkva podmetnula leđa da preko dekanata, odnosno svojih župa, počne prikupljati spoznaje i podatke oko komunističkih stratišta te imena i prezimena pogubljenih. Naglasio je da je posao dobro odmakao u Gospićkom, Ogulinskom i Slunjskom dekanata, dok je Otočki dekanat na začelju. Iskazao je nadu i pozvao sve građane da doprinesu svojim spoznajama ovom projektu, kao bi se u nekome narednom vremenu došlo do približnoga broja hrvatskih, ali i svih drugih žrtava.

Blaženka Častek, nekada i sama članica spomenutih komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava komunizma, upozorila je na masovno stratište na otočkom groblju, za koje se malo zna i koje se malo spominje. Jer, kad su se Talijani prije same kapitulacije 1943. povukli iz grada, svoje pokojnike su ekshumirali odvozeći ih u Italiju. Ostale su iskopane i nezatrpane rake, što je partizanima dobro došlo. Tijekom sljedećih mjeseci partizanska vlast je upravo na tzv. talijansko groblje noću odvodila Otočane i tamo ih strijeljala. Stoga je prozvala otočki Komunalac, koji gospodari grobljem, da nasipavanjem toga dijela groblja i ukopom mrtvaca dezavuira uspomenu na te zločine. Istakla je da im je osobno uputila nekoliko dopisa, ali da nikakva odgovora nije bilo i da se ta praksa nastavlja.

Valja u tom kontekstu primijetiti još nešto, zgrada GPOU-a u foajeu ima veliku kamenu ploču na kojoj piše da je u njoj održano 1. zasjedanje ZAVNOH-a 1943. No radi istine, i pravde i pravednosti radi, valjalo bi postaviti još jednu ploču na kojoj bi pisalo „U ovoj zgradi je od tada do tada 1943. bila mučionica otočkih građana i hrvatskih domoljuba, koju uspostavi partizanska vlast, a odakle su mučeni odvođeni na strijeljanje na katoličko groblje“. Valjalo bi. Istine radi.

Milan Kranjčević/Manja Kostelac Gomerčić


( Crkveni zbor "Sv.Cecilija" župe Presvetog Trojstva u Otočcu pod ravnanjem s.Ljubomire Lešić a uz pratnju na klaviru prof.Branke Bernardi izveo je nekoliko prigodnih skladbi)