Dekanatski sastanak svećenika Otočkog dekanata
Danas, 4. ožujka 2013. u vremenu od 10 - 13 sati svećenici Otočkog dekanata održali su svoj redoviti Dekanatski sastanak u župnom stanu u Otočcu.

Dnevni red sastanka bio je: Nakon molitve Trećeg časa iz časoslova Bžjega naroda mons. Tomislav Šporčić imao je izlaganje o temi: "Sakramenat ispvovijedi - pokore ili pomirenja" U prvom dijelu istakuno je činjenicu grijeha i ljudske odvojenosti od Boga. No, Bog nas je sve "sa sobom pmorio po Isusu Kristu i povjerio je svojoj Crkvi službu pomirenja" (2 Kor 5, 18). U Kristovom otkupiteljskom činu vjerom prepoznajemo vrelo našeg pomirenja koje živimo kao osolobođenje od grijeha i kao milosno zajedništvo s Bogom. Vjernički pogled na otajstvo križa podsjeća nas na "vertikalnu dimenziju podjeljenosti i pomirenja u odnosu: Čovjek - Bog, koja s gledišta vjere uvijek u sebi nosi horizontalnu dimenziju podijeljenosti i nužnosti i pomirenja među ljudima" (Ivana Pavao II., u "Pokora i pomirenje", 7)
Pomirenje smjera k zajedništvu. Nije moguće zadobiti i živjeti izvan zajedništva. Stoga Crkva, zajednica vjernika, u svom općem poslanju ima biti prepoznata kao "sakramenat pomirenja".
Predavač je iznio uobičajenu pastoralnu praksu pa i ono što odudara od pravog obreda i liturgije ovog sakramenta. Ako se ovaj u obrednom obavljanju ovog sakamenta čini ono najjednostavnije i najkraće lako se gubi iz vida slavljenička i eklezijalna dimenzija sakramenta te se on, kao sakramenat pokore i pomirenja namenće je svojoj minimalističkoj formi. Koliko god ona bila osobna, pojedinačna i privatna, ne bi smjela biti lišena eklezijalne dimenzije koja stoji u temelju svakog sakramenta. Moguće je, međutim, uočiti da među današnjim kršćanima u govoru o ispovijedi u velikoj mjeri nedostaje razmišljanja i svijesti o sakramentu pokore i pomirenja. U ispovijednoj je praksi ostalo malo mjesta doživljaju sakrmenta, doživljaju pokore i doživljaju pomirenja. Redovitost ili učestalaost ispovijedanja, u ozbiljnome promišljanju, nije uvijek moguće izjednačiti sa sakramentalnim životom. Ovaj sakramenat se previše individualizira. Traženje nepoznatog svećenika za "dobru ispovijed", što se nerijetko može susresti više govori o želji za potpunom anonimnošću i privatnošću nego o "dobroj ispovijedi". Psihologija bi, stoga, imala što reći o "iskrenosti" naših ispovijedi pred nepoznatim svećenikom (osobito kroz želju za ispovijedaonicom u kojoj svećenik ne može vidjeti naše lice). U svakom slačaju tražiti samo anonimost i prepusstiti se samo nekakvom duhovnom činu bez čujenja i viđenja ne može se govoriti o sakremenatlnosti.

Sakramenti moraju biti vidljivi znakovi nevidljive božje milosti.
Tri su oblika sakramenat pomirenje: a) Prvi je Pokorničo pojedinačno slavlje, ispovijed i odrješenje;b) Više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem; i c) Više pokornika i sa skupnim odrješenjem (Ovaj se način obavlja samo u iznimnom slučajevima i s posebnom dozvolom) . Struktura sakramenata za sva tri slučaja uvijek je ista. Ona se sastoji od četiri djela: Primanje pokornika, navještaj evanđelja (Treba se čuti riječ Božja i to u duhu vremena ili u ozračju događanja;

Uvođenje navještaja Božje riječi u slavlje sakramenta pomirenja je najvidljivija nosvost obnovljenog reda prema II. vatikanskom Saboru. Teško je pronaći valjane razloge koji bi mogli opravdati činjenicu da ta novost nije gotovo nikada vidljiva u obrednoj praksi. Ne može i ne smije razlog ispuštanja navještaja biti "kratkoća vremena". S time bi se podleglo opasnosti da taj obred bude samoneki osobni suret i razgovor sa svećenikom bez sakramentalnomg učinka. Čin je sakrementalan ukoliko nas dovodi u iskustvo Boga i njegova spasenja. Sakramentalnost nas dovodi u iskustvo Boga i njegova spasenja. Događa se povijest spasenja za osobu koja se ispvijeda. Sakramentalnost ima izvor u Bogu koji se otajstveno uprisutnjuje.

Nakon izlanja o ispovijedi svećenici su se osvrnuli na Tribinu o temi Zdrastvenog preodgoja koji se uvodi u naše škole, a koja je održana u Otočcu, 25. veljače o. g.

Mons. Šporčić je izvjestio prisutne o susretu za djelatnike u Domovima za starije i nemoćne koji će se održati iduće subote, 9. ožujka o. g., zatim o susretu za supružnike i mežnjare koji će biti u Oštarijama, 16. ožujka o. g. a nadasve o susretu mladih Gospićko-senjske biskupije koji će se održati u Otočcu, 27. travanja o. g.

Na kraju sastanka svećenici su se dogovorili za raspored korizmenih ispovijedi u župama Otočkog dekanata U Otočcu će Pokorničko booslužje i ispovijedanje biti u petak, 22. ožujka u 17,30 i u subotu, 23. ožujka u 8,30 sati (za vjeroučenike).

Sastanak je završio zajedničkim ručkom. Sastanku su prisustvovali svi župnici osim vlč. Mile Rajkovića, župnika švičkog.
Brojač posjete:
19108
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016