U Brlogu je u subotu 9. ožujka održan biskupijski susret djelatnika u domovima za stare i nemoćne s prostora Gospićko-senjske biskupije. Susret je održan u Domu za stare i nemoćne Bistričak a okupio je tridesetak djelatnika iz domova s područja Ogulinskog i Otočkog dekanata. Susret je otvorio i moderirao ga generalni vikar gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić. Uz predavačicu na susretu s. Dobroslavu Mlakić skupu je nazočio i gospićko-senjski biskup Mile Bogović.

Mons. Šporčić je na početku podsjetio da je to šesti takav susret planiran u godišnjem pastoralnom planu biskupije, nakon što su tri održana u Ogulinu i dva u Otočcu. Briga za stare i nemoćne ostvaruje se kroz dvostruki vid, tjelesni i duhovni a čovjek sve više postaje očitovanje svoje unutrašnjosti. Borba protiv bolesti postala je jedna od glavnih industrija i važan čimbenik gospodarstva, a zanimanja vezana uz bolesne zauzimaju oko 12 posto svih zanimanja, napomenuo je mons. Šporčić.

Susret je pozdravio i mjesni biskup Mile Bogović koji je zahvalio nazočnima na brizi za bolesne. Treba znati predati se drugima u ruke i prema tome treba znati rasti, kao što se dajemo u ruke Isusa Krista. Blaženi Ivan Pavao II. nije svoju bolest krio, već ju je podijelio sa svijetom. I bolešću se može hvaliti, zaključio je biskup te poručio da takvi susreti otvaraju nova samaritanska svjetla u našem radu.

Središnje predavanje na temu „Ljubav prema bolesnima i nemoćnima i čuvanje ljudskog dostojanstva od rođenja do smrti" održala je s. Dobroslava Mlakić iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. U Godini vjere te 21. godini od proglašenja svjetskog dana bolesnika od strane pape Ivana Pavla II. od djelatnika u zdravstvu i skrbi za stare i nemoćne traži se da u svoj posao unose duh i kršćansku ljubav. Rad u domovima za stare i nemoćne postaje sve zahtjevniji a udomljavanje traži još više topline i ljudskosti. Čovjek je mjesto susreta medicine i religije i on je osnovni put Crkve. Zato u ovom poslu treba naći smisao i drugima to posvijestiti. To nije činovnički i serijski rad već moralna i kršćanska izgrađenost liječničkog i medicinskog osoblja koji pacijentima pristupaju kao braći i sestrama. S. Dobroslava je zatim primijetila da brojne deklaracije i rezolucije o ljudskim pravima dominiraju posljednjih godina a s druge strane jačaju vrijeđanja ljudskog dostojanstva kroz prakticiranje eutanazije, pobačaja i masovnih ubojstava. Posrijedi je borba između kulta smrti i života a čovjek je postao sredstvo manipulacije tehnološkog razvoja. S. Dobroslava na kraju je govorila u duhu Katekizma Katoličke Crkve o čovjeku kao tjelesnom i duhovnom biću te o značaju vjere i molitve. Svjedočenje i obnova osobne vjere postaje presudna. Ako odnosimo patnju s ljubavlju ona ima spasiteljski i otkupiteljski karakter, zaključila je s. Dobroslava uz poruku da vjera i molitva mijenjaju svijet.

IKA