Na prvi dan Svetog trodnevlja – Veliki četvrtak u župnoj crkvi u Otočcu slavili smo svečanu euharistiju – misu Večere Gospodnje.

Na misi su sudjelovali članovi Župnog pastoralnog vijeća koji su ujedno predstavljali i apostole u obredu pranja nogu, veći broj ministranata, članovi velikog pjevačkog zbora pod vodstvom s.Ljubomire Lešić i prof.Branke Bernardi za orguljama, krizmanički kandidati i dio prvopričesničkih.

Prisustovao je veći broj i svih drugih vjernika, posebno onih koji su redovitiji u crkvi. Njima je i jasnije da je Sveto trodnevlje slavlje vazmenog otajstva. S Velikim četvrtkom počinje proslava upravo tog Otajstva koje se u liturgiji slavi do svetkovine Duhova.

Misu u 18,00 sati predvodio je mons.mr.Tomislav Šporčić u suslvalju s vlč. Jurom Ladišićem. Na početku mise župnik je naglasio ustanovu Euharistije i Svećeničkog ređenja. Pozvao je prisutne da se posebno mole i za svoje svećenike.

U svojoj homiliji župnik je kazao kako postoje trenutci i zgode u našem životu kada jednom riječju ili gestom izražavamo sve ono što je u nama godinama raslo, na što smo se godinama pripremali. Primjerice takvi su trenutci svećeničkog ređenja ili vjenčanje za oženjene osobe. U ovim trenutcima ili zgodama sažima se u jednu jedinu riječ ili gestu čitava prošlost i određuje se usmjerenje za budućnost. Zbog toga i ovi momenti jesu i posebno svečani, neponovljivi, posebno su značajni i rado ih se sjećamo. I Isus je imao takav jedan svečani trenutak u kojem je u jednu riječ, u jedno gestu i obred sažeo čitav svoj javni život i očitovao svoju volju za budući drugačiji način prisutnosti u svijetu. Trenutak je to Posljednje večere, oproštajne večere i oporuke ljudskom rodu. Ovdje je on u obredu i simbolu izrekao svoj neopozivi "da" volji Očevoj i protumačio značenje i smisao svoga boravka među ljudima, svoje muke i smrti na križu. Ovdje je on unaprijed doživio i proživio kalvarisku žrtvu križa. U obredu i gesti očitovao je svoje predanje Bogu i ljudima. Uzeo je obični svakodnevni kruh, simbol života, razlomio ga je i, poprativši ga riječima "ovo je moje Tijelo", dao ljudima za jelo. Kruh tako postade on sam za život čovječanstva po volji Očevoj. Isto tako uzeo je čašu vina, simbol radosti i žrtve, i dao je svojim sustolnicima za piće. Čitav Isusov život bio je služenje, a vrhunac mu je kalvarijska žrtva. Na kraju svega zaključio je riječima: ovo činite meni u spomen. Konačni čin Božje ljubavi jest Isusova žrtva križa.

Poslije se pristupilo obredu pranja nogu, tako je župnik oprano noge dvanaestorici "apostola" - gdje su bili muški članovi župnog pastoralnog vijeća, te nekoliko uzornih vjernika muškaraca.

Pranje nogu o čemu se govori u evanđelju dokaz je ljubavi do kraja, do punine, djelo ljuabvi koje Petar doživljava kao nešto posvema nedopustivo, sve je izvrgnuto naglavce. No, upravo to što je za običnu ljudsku (Petrovu i našu) pamet krivo i neshvatlajivo, jest ono jedino i potupuno pravo: svaki treba dopustiti da se to najprije njemu samom dogodi i to upravo onako kako to Gospodin Isus čini u svojoj ljubavi od koje se veća ne može zamisliti.

Na Misu su djeca donjela kutijice od Karitasa u koje su skupljali novčanice i kovanice u vrijeme Korizme a koje su stavili u jednu posebno ukrašenu košaru, a koji novac će župnik predati u Karitas biskupije za osobe u potrebi.

Na kraju Mise bilo je Euharistijsko klanjanje pred Presvetim Sakramentom, molitva i pjesma ( bez orgulja). Na kraju okupljeni vjernici razišli su se u tiši iz Crkve.

Poslije Mise župnik je simbolički primio "apostole" koji su bili u obredu pranja nogu u župni stan, gdje je bila večera i kraće druženje - razmišljanja.