Danas, 21.travnja na četvrtu uskrsnu nedjelju središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik u zajedništvu s don Jurom Ladišić pastoralnim djelatnikom za slijepe i slabovidne.
Na četvrtu Vazmenu nedjelju uvijek se čita Ivanova prispodoba o Dobrom Pastiru, danas je i Svjetski molitveni dan koji se već slavi 50 godina. Sva današnja milostinja ide za pomoć ustanovama koje se bave odgojem svećeničkih zvanja.

U svojim razmišljanjima župnik je kazao kao što majka i otac brinu za svoje dijete tako i Bog brine za nas. Teško je naći bolju sliku da prikažemo zaštićenost vjernika koji se predao Kristu. Bog nam govori na mnogo načina, samim time što je stvorio svijet već nam govori, govori Svetim Pismom. Riječ Božja treba se čuti . Danas mnogi ne slušaju Božji glas, ne vjeruju da su djeca Božja, da ih Bog voli. S Bogom moramo imati prijateljski odnos. Duhovno je zdrav onaj koji može čuti Božji glas. Obitelj je temeljna vrednota koju treba čuvati.

Točka uspoređivanja nisu ovce nego briga pastira za bića koja su mu povjerena. U osjećaj nesigurnosti i straha kojim je označeno naše današnje vrijeme Isus unosi riječi pouzdanja: "Ovce moje…neće propasti nikada." Odnos pastira i stada ima svoje sasvim određene zakonitosti. Pastir poznaje svoje stado, on ga voli i čini sve da mu osigura što bolju pašu i da ga zaštiti od grabežljivih zvijeri. Ovce instinktivno osjećaju sigurnost u blizini pastira, one ga poznaju po glasu i odazivaju se na taj glas. Glas tuđeg pastira slijedi samo bolesna ovca. Sve to treba imati na umu da bi se shvatila Isusova namjera s tom slikom i poistovjećivanjem sebe s dobrim pastirom. To je odgovor na sve čovjekove dvojbe oko toga, jeli Bog dobar ili strog, blag ili neumoljiv, čovjeku blizak ili dalek?

Euharistijsko slavlje animirao je mješoviti crkveni zbor "Sv.Cecilija" predvođen s.Ljubomirom Lešić a za orguljama bila je prof.Branka Bernardi.