Svetkovina je Tijelova, neradni je dan. Središnje euharistijsko slavlje u 11 sati u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predvodio je i propovijedo mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik.

Na Misi je bilo posebno svečano jer su ovogodišnji provpričesnici bili u bijelim haljinicama, uz njih u svetištu - prezbiteriju bili su i ovogodinji kandidati za krizmu, a uz veliki broj vjernika u Crkvi su bili i djelatnici Osnovne škole Zrinskih i Frankopana jer je za sve njihove umrle djelatnike bila nakana ( misa ) povodom sutrašnjeg Dana škole, tu su kao i svake godine članovi DVD-a Otočac limena glazba i operativci koji su nosili baldahin ( nebo).

U svojim razmišljanjima župnik je kazao: Kroz povijest Crkva okuplja ljude na jedno mjesto. Treba se okupiti oko Isusa, treba doći na jedno mjesto. Možemo stajati jedni uz druge jedino ako smo najprije pod Gospodinovim vodstvom hodali jedni k drugima. Možemo doći Gospodinu u ovom izlaženju i hodati naprijed, u kojem prekoračujemo svoje vlastite predrasude, svoje granice i prepreke, idemo naprijed, idemo prema njemu, idemo onamo gdje možemo susresti jedan drugoga. Nažalost, danas i i Crkvi poznajemo rastrganost, suprotnost, nepovjerenje. Procesija, koja je u starome Rimu bila sastavni dio bogoslužja, na svetkovinu Tijelova poprimila je, dakako, novu dimenziju, novu dubinu. Jer sada tijelovska procesija nije samo hodanje prema Gospodinu, prema euharistijskom slavlju, ona je hodanje s Gospodinom, ona je sama dio euharistijskog slavljenja, dimenzija euharistijskog događanja. Možemo živjeti u bespuću i beživotnosti, jer čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Čovjek nalazi put samo ako se dade voditi onim koji je riječ i kruh istodobno. Stoga zamolimo Gospodina da nam daruje takvu spoznaju i takvu radost, i da ona od današnjeg dana široko obasja našu zemlju, naš Grad i našu svakodnevnicu - zaključio je mons.Šporčić.

Poslije Mise, krenula je procesija. Župnik nosi u pokaznici Presveto Tijelo Kristovo. Za to vrijeme zvone zvona, a staza kojom župnik i procesija ide posuta je cvijećem. Iznad župnika u procesiji nosi se baldahin (nebo). Uz put gdje procesija prolazi, na četiri postaje - oltara isti su okićeni cvijećem - prvopričesnici u svojim koraširama posipalu latice cvijeća, a DVD-a puhački orkestar svirao je pobožne crkvene pjesme u čast Presvetog sakramenta. Procesija ide redom do četiri oltara, koji su postavljeni na četiri strane svijeta. Kod svakog oltara procesija se zaustavila, pjevali se dijelovi četiri evanđelja i dao se blagoslov sa Presvetim. Oltari se rade na četiri strane svijeta jer su svi narodi pozvani da povjeruju u Spasitelja Isusa Krista, a sva četiri evanđelja se pjevaju jer sva evanđelista svjedoče da je Isus Krist stvarno nazočan u Presvetom oltarskom sakramentu.

U procesiji obično, iza križa, idu muškarci, školska djeca, mladež, barjaci , svećenik koji nosi Presveti sakrament pod baldahinom,pjevači a iza ide ostali puk.

Poslije blagoslova kod četvrtog oltara, procesija se vratila u crkvu, a dok se ulazilo u crkvu, zbor pjeva svečani „Te Deum“ ( „Tebe Boga hvalimo“). Nakon toga „Tantum ergo“ („Divnoj dakle“) sa blagoslovom sa Presvetim, molitva, te Pohvale Imenu Božjemu.

( Prvi oltar )

( Drugi oltar )

( Treći oltar )

( Četvrti oltar )