Danas, 2.studenog na Dušni dan-spomen svih vjernih mrtvih služena je sveta misa u kapelici Sv.Josipa na gradskom groblju Sv.Roka u Dubravi ( Otočac ).

Misu je predvodio mons.dr.Milan Šimunović umirovljeni profesor na Teologiji u Rijeci u zajedništvu s mons.mr.Tomislavom Šporčićem župnikom i dekanom otočkim, te generalnim vikarom biskupije.

Mons.Šimunović u homiliji je među ostalim spomenuo - povodom smrti i ukopa naših pokojnika žalostimo se i tugujemo - plačemo. Moglo bi se prigovoriti da mi vjerujemo u uskrsnuće. Po sebi ne bi trebalo tugovati. No, unatoč toga normalo je da mi kao ljudi tugujemo. Jer ipak je to rastanak i s našim bližnjima ne možemo doživljavati svoje zajedništvo kao dok žive u ovom svijetu. Naši osjećaji ne mogu odoljeti tom rastanku. Ali naše tugovanje nije poput onih koji nemaju nade. Mi vjerujemo, unatoč toga što nam se ta vjera izazvanja vidljivog gubljenja stavlja na kušnju. Nije uvijek lako vjerovati. Mi se jednostavno moramo truditi u jačanju svoje vjere. Isus kaže: Ja sam uskrnuće i život i tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Dobro je da se molimo za naaše pokojne a osobito da za njih namajenjujemo Sv. Mise. U Sv. Misi s njima već ovdje na zemlji staramo otajstveno zajedništvo. Oni nas uče po svojim dobrim djelima kad se njih sjećamo. I dobro je i potrebno da o mrtvima govorimo samo dobro. Kad naručujemo sv. Mise za svoje pokojne nemojmo praviti svećeniku probleme ako se dogodi da se ne spomene ime ili se eventualno pogriješi. Misa je uvijek, ako je naručena po nakani naručitelja (darovatelja), bez obzira da je je ime rečeno ili je zabunom rečeno krivo.
U nekim župama premalo maručuju sv. Mise.


Nakon Svete mise kod središnjeg križa na gradskom groblju bila je molitva i odrešenje grijeha za sve vjerne pokojne koju je predvodio župnik Šporčić, a na kraju č.s.Ljubomira Lešić zapjevala je "Kraljice neba raduj se" a što je puk popratio pjesmom.

Iako je vjetrovito vrijeme bez padalina, mnoštvo vjernika i danas obilazi vječna počivališta svojih najmilijih i prijatelja, pale svijeće i mole nag grobovima.


Drago nam je što je mons. Šimnuović spomeno narudžbe misa. Mi tome dodajemo:
Ako se u misi želimo sjetiti većeg broja naših pokojnika recimo to jednom rečenicom: Za sve pokojne te i te obitelji. Tu onda misa za sve u rodbini.
Boslužje ne dopušta (po crkvenim propisima) da se u u jednoj misi nabraja previše imena. Posebno to nepriliči ako je misa nedjeljom. Dobar dio naših vjernika željelo bi da im se misa služi nedjeljom. Nedjeljom se misa služi za sav narod. I gdje se služi više misa nedjeljom jedna mora biti za narod.
To se obično kaže da je misa za narod. Mi u Otočcu redovito misu za narod imamo u 11 sati. Na misi u 9 i 18 sati uzmemo pojedine nakane.
Redovito jedan svećenik na misi može uzeti nakanu samo od jednog naručitelja (jednu nakanu). Ako zajedno misu koncelebrira više svećenika onda svaki svećenik može uzeti po jednu nakanu. Prije desetak godina Crkva je dozvolila da u župama gdje ima puno narudžbi misnih nakana da biskup na molbu župnika dozvoljava u određene dane uzeti više nakana. Onda su to tzv. komulativne ili skupne mise.