U svečanoj procesiji od crkve Presvetog Trojstva kroz gradski park sudjelovao je kao i svake godine veliki broj građana Otočca u obilježavanju i proslavi sv.Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe Otočac i zaštitnika Gacke doline, te Dana grada Otočca.

U procesiji sudjelovalo je više stotina građana, DVD Otočac limena glazba, te veći broj svećenika otočkog dekanata, biskupije i sam biskup mons.dr.Mile Bogović.

U crkvi u pozdravnom govoru župnik mons.mr.Tomislav Šporčić zaželio je dobrodošlicu svima na ovo današnje slavlje. Srdačno pozdravio sve, osobiti pozdrav uputio biskupu Mili, te kazao kako je ovo deseta godina da se uz blagdan Sv.Fabijana i Sebastijana proslavlje i Dan Grada Otočca. Zahvalio se biskupu Bogoviću kao predvoditelju ovoga današnjeg slavlja, te kazao kako u zadnje dvije godine imali smo predvoditelje uzorite kardinale Josipa Bozanića i kardinala Vinka Puljića. Svake godine nastojimo se što bolje pripremiti i animirati ovo slavlje. To smo činili i ove godine, u tom vidu posebnu ulogu imao je mons.dr.Milan Šimunović vodeći od srijede, 15.siječnja do nedjelje 19.siječnja duhovnu obnovu.

Monsinjor Šporčić pozdravio je i prisutne svećenike: Ogulinskog župnika i dekana preč.Roberta Zubovića, našeg vlč.Josipa Šimatovića župnog vikara u Gospiću, ekonoma biskupije vlč.Nikolu Turkalja,mons.dr.Milana Šimunovića iz Rijeke, svećenike otočkog dekanata vlč.Ivicu Miškulina, vlč.Stanka Smiljanića, don Anđelka Kaćunka, vlč.Šimu Božića, vlč.Marija Vazgeča te don Juru Ladišića.

Župnik je pozdravio i gradonačelnika Otočca Stjepana Kostelca, dogradonečelnika Nenada Jankovića, predsjednika Gradskog vijeća Slavena Prpića, a u crkvi bio je prisutan i potpredsjednik GV Otočca Josip Grčević. Čestitam njima a preko njih svim građanima Otočca ovaj blagdan i Dan Grada Otočca. Župnik je pozdravio i ravnatelje naših škola: Osnovne škole Luciju Sekula, te Srednje škole Ivana Vidmara, načelnika Policijske postaje u Otočcu Zvonka Vrbana sa suradnicima, članove Župnog pastoralnog vijeća, vjeroučitelje, pjevače, suradnike u župnoj katehezi kao i sve ostale vijernike iz naše župe a iz drugih župa Otočkog dekanata. Župnik je pozdravio i slušatelja HRO - Hrvatskog radio Otočca jer je misa bila prenošena putem radio valova.

Biskup Bogović zahvalio se na pozdavima dobrodošlice i dobrim željama te nastavio s euharistijskim slavljem.

U svojoj homiliji biskup Bogović je kazao:

Fabijan i Sebastijan živjeli su u trećem stoljeću u Rimu u vrijeme kada su kršćani bilo progonjeni, nisu imali slobodu kao drugi građani carstva. Nije to progonstvo bilo uvijek tako strogo niti je bilo jednako u svim vremenima i u svim krajevima, ali sredinom trećeg – vrijeme cara Decija – i na prijelazu u četvrto stoljeće – u vrijeme cara Dioklecijana, imamo mnogo mučenika. Papa Fabijan mučen je za Decija, a vojnik Sebastijan za Dioklecijana.

1. Sloboda u znaku križa. 313. godine kršćani su dobili slobodu. Od tada je prošlo 1700. godina. Obično se velike promjene pripisuju pojedincima. U ovom slučaju caru Konstantinu. Nije to prvenstveno zasluga nekog cara, neke zemaljske pobjede, nego samih kršćana. Pobijedio ne kršćanski način života. Oni nisu imali vanjsku slobodu, ali su imali onu unutarnju koju čovjek ima i onda kada je u zatvoru. Sv. Pavao je i svoj zatvorski život prihvatio kao put za naviještanje evanđelja. On je svome prijatelju Filemonu s verigama na ruci pisao da Oslobodi ropstva slugu Onezima. Možemo reći da je u zatvoru kovao dokidanje ropstva. Ima naših ljudi koji su svoje zatvorske kazne prihvatili kao nastavak borbe za slobodu svoje domovine. I vlasti su prepoznale na način života kršćana može biti temelj za ozdravljenje društva. Biti dobar s onima najbližima i nikoga ne mrziti. U jučerašnjem evanđelju čuli smo kako Ivan krstitelj naziva Isusa Krista: Evo jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Jaganjac nikoga ne ugrožava, svima stoji na raspolaganju.

To je ta pobjeda u znaku križa – i kada te progone ti ostaješ vjeran ljubavi prema svima, pa i prema progoniteljima. Tako je Krist radio. On to nije morao učiniti, on je takav odnos prema drugima slobodno prihvatio. To je sloboda u znaku križa. Mi smo za ovu pastoralnu godinu izabrali geslo: Odgoj za slobodu u znaku križa.

2. Odnosi. Kršćani su se držali zajedno, poput obitelji. Nije moglo biti da je u zajednici jedan bogat a drugi oskudijeva. Odnosi u toj zajednici bili su prožeti međusobnom ljubavi. Nisu se brinuli o stvarima na koje ne mogu utjecati, bili su svjesni da ovaj svijet nije njihova domovina i da mu se ne smiju prilagoditi. Bisu bili bogati ni znanjem ni imanjem, niti su se borili za vlast, ali su stalno radili na izgradnji međusobnih odnosa. A mi se često borimo za znanje, imanje i vlast, bez obzira kakvi će biti međusobni odnosi! Ključni su za život odnosi, a savršeni su oni unutar Presvetog Trojstva. Zato često stavljamo na sebe znak križa govoreći: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Mi se često brinemo za ono na što ne možemo utjecati: što se dogodilo u Koreji, sukobu s Japanom, sukobi centralne vlasti u Indiji s pokrajinom Kašmirom. Izjeda nas neuspjeh športskog kluba; neki prate kako se nosi neka glumica. A župnici mi pričaju kako ima dosta slučajeva da se ljudi na istom katu stanuju mnogo godina a da se ne poznaju. Često i roditelji prate dobro što se događa negdje daleko, a nemaju vremena za djecu.

Ključno je pitanje kako ovdje, u ovoj obitelji, na ovom radnom mjestu, u ovom susjedskom okruženju, u ovom gradu, u ovom narodu uspostaviti ljudske i kršćanske odnose.

3. Poštivati i štovati nevino stradale.

Još kao đakon, Fabijan je dobio zadatak da piše o kršćanskim mučenicima u svojoj sredini. To je bio zadatak svake crkvene zajednice. Oni koji su mučenički stradali bili su u trajnom sjećanju svake zajednice. Posebno su označivana mjesta na kojima su pojedini stradali. Knjiga u koju su se upisivali mučenici zvala se martirologij. Kada je došla sloboda onda su svečano prenesene kosti mučenika u župnu crkvu.

U takvom okruženju rastu velikani! Ako neka sredina ne cijeni žrtve za druge, neće pojedinci dobiti potrebne poticaje i motivacije da se žrtvuju za druge i za opće dobro.

Pri HBK i BK BiH postoji komisija za hrvatski martirologij. Bilo je mnogo onih koji su kao vjernici stradali u drugom svjetskom ratu i poraću, ali se nije smjelo o njima govoriti niti posjećivati mjesta njihova stradanja, niti obilježiti križem to mjesto. Mnogi su umrli praštajući svojim ubojicama i moleći za njih. Skupljamo te tragove i već ih imamo dosta. Ali mnogi će zauvijek ostati nama nepoznati u masovnim grobnicama. Ali zacijelo ih je ondje bilo mnogo. Kada se to činovnički radi, da se ispuni zakon, bez unutarnjeg poštivanja prema žrtvama, dobijemo onu sliku koju smo imali u Tupalama.

Poštivanju nevino stradalih želi doprinijeti i CHM. Potrebbo je koliko moguće popisati žrtve i na taj način spasiti imena od zaborava, a također pobrinuti se da imaju doličnu sahrabu i obilježje na grobu.

Kršćanska zajednica u kojoj su živjeli Fabijan i Sebastijan može i nama biti primjer kako se odnositi prema onima s kojima živimo, kako se odnositi prema nevino stradalima. Bilo je tako davno kad su oni živjeli. Ali dobrota i ljubav nisu roba koja zastarjeva. Nije nastupila zastara vrijednosti za koje su živjeli ta dvojica mučenika. neka te vrijednosti rastu i plodove donose i u ovom našem Otočcu i u cijeloj Gackoj dolini koje su oni zaštitnici.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor "Sv.Cecilija" predvođen s.Ljubomirom Lešić a za orguljama bila je prof.Branka Bernardi.

Današnje euharistijsko slavlje prenosio je HRO na svojim radio valovima.

( Crkva ispunjena do posljednjeg mjesta)

( Okuljeni puk ispred crkve )

Galeriju slika pogledajte na www.glasgacke.hr